[1] Jedanput kad je Isus završio s molitvom, priđe mu jedan od učenika i reče: „Gospode, nauči nas da se molimo kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”
[2] Isus reče: „Kad se molite, recite: Oče naš na Nebu, neka se poštuje Tvoje ime. Neka dođe Tvoje Carstvo.
[3] Hljeb naš svakodnevni daj nam svaki dan
[4] i oprosti nam naše grijehe, kao što i mi opraštamo našim dužnicima. I ne uvedi nas u kušnju.”
[5] Reče im zatim: „Zamislite da u ponoć odete svom komšiji, želeći posuditi tri hljeba, i kažete mu:
[6] Stigao mi je u goste prijatelj, a nemam mu šta dati za jelo.
[7] On bi vam iznutra doviknuo: Ne uznemiruj me! Vrata su već zaključana i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu sada ustajati da ti to dadem.
[8] Ali kažem vam, ne učini li to zbog prijateljstva, učinit će to zbog dosađivanja. Ustat će i dat će mu koliko god treba.
[9] Kažem vam: Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
[10] Jer ko god moli, dobija. Ko traži, nalazi. Ko kuca, otvara mu se.
[11] Ko bi od vas kao otac svojem sinu, kad bi mu zatražio ribu, dao zmiju?
[12] I bi li mu ko dao škorpiju kad bi zatražio jaje?
[13] Pa ako vi, premda ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će tek vaš nebeski Otac darovati Svetoga Duha onima koji Ga traže.”
[14] Jednom je Isus izgonio nijemog zloduha iz nekog njemog čovjeka. Kad je zloduh izašao, njemi čovjek progovori. Narod se divio.
[15] Ali neki rekoše: „Taj zloduhe izgoni uz pomoć Beelzebula, vladara zloduha.”
[16] A drugi su ga iskušavali tražeći da im dade kakav znak s neba.
[17] Znajući šta misle, Isus im reče: „Svako podijeljeno carstvo propada. Razjedinjen dom također se raspada.
[18] Kažete da ja pomoću Beelzebula izgonim zloduhe. Ako je Đavo u sebi razjedinjen, kako će onda opstati njegovo carstvo?
[19] Ako ja zaista izgonim zloduhe uz pomoć Beelzebula, s čijom ih pomoći izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti sudije.
[20] Ali ako ja zloduhe izgonim Božijim prstom, onda je vama stiglo Božije carstvo.
[21] Dok snažni i dobro naoružani čuva svoj dom, njegov je posjed osiguran.
[22] Ali kada dođe jači od njega, savlada ga i otme mu sve oružje u koje se uzdao, te podijeli plijen.
[23] Ko nije sa mnom, taj je protiv mene; i svaki koji sa mnom ne skuplja, rasipa.
[24] Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći odmora, ali ga ne nalazi. Tada kaže: Vratit ću se u kuću iz koje sam izašao.
[25] Vrati se i svoj stari dom zatekne pometen i čist.
[26] Zatim ode pronaći drugih sedam duhova, još gorih od sebe, te svi oni uđu u čovjeka i u njemu se nastane. Tako čovjeku na kraju bude i gore nego prije.”
[27] Dok je još govorio, neka žena iz mase poviče: „Blagoslovljena utroba koja te je nosila i prsa koja si dojio!”
[28] „Još su blagoslovljeniji oni koji slušaju Božiju riječ i drže je”, odgovori joj Isus.
[29] Kad je narod nagrnuo Isusu, on reče: „Zao je ovaj današnji naraštaj. Traži znak, ali neće mu se dati drugi osim onog vjerovjesnika Jone.
[30] Kao što je Jona bio Ninivljanima znak, tako će i Sin Čovječiji biti znak ovome naraštaju.
[31] Carica Juga će na Sudu ustati protiv ovoga naraštaja i osuditi ga, jer je izdaleka došla čuti Solomonovu mudrost, a s vama je ovdje i veći od Solomona.
[32] Stanovnici Ninive na Sudu će ustati protiv ovoga naraštaja i osuditi ga, jer su se oni obratili na Joninu poruku. A s vama je ovdje i veći od Jone!
[33] Svjetiljku ne palite da je skrijete, niti da je postavite pod posudu, već je stavljate na postolje da je vide svi koji ulaze u kuću.
[34] Oko je svjetiljka tijelu. Kad ti je oko zdravo, cijelo tvoje tijelo je obasjano svjetlošću. A kad ti je oko bolesno, sav ćeš biti u tami.
[35] Pazite dakle da se svjetlost koja je u vama ne zamrači.
[36] Ako čitavo vaše tijelo bude svjetlo bez djelića tame, cijelo će biti obasjano kao da ga je osvijetlila svjetiljka.”
[37] Dok je Isus još govorio, neki ga farizej pozove na ručak. Isus uđe i zauzme mjesto za stolom.
[38] Kad je farizej to vidio, začudi se što se Isus prije jela nije oprao.
[39] A Gospod mu reče: „Vi farizeji čistite svoju čašu i zdjelu spolja, a napunili ste ih svojim grabežom i pakošću.
[40] Bezumnici! Nije li Onaj Koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu?
[41] Dajte zato nutrinu kao milostinju, pa ćete cijeli biti čisti.
[42] Teško vama, farizeji! Jer dajete desetinu metvice, rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za Božiju pravednost i ljubav. Ovo je trebalo činiti, a ono prvo ne propuštati.
[43] Teško vama, farizeji! Volite sjediti na počasnome mjestu u sinagogama i volite pozdrave na trgovima.
[44] Teško vama! Vi ste poput grobova po kojima ljudi hodaju ne opažajući ih.”
[45] „Učitelju, vrijeđaš nas govoreći tako!”, reče neki poznavalac Zakona.
[46] Isus mu odgovori: „Jao i vama, zakonoznanci! Tlačite ljude teškim teretom, a sami ni prstom ne dotičete taj teret.
[47] Teško vama! Gradite spomenike vjerovjesnicima, a poubijali su ih vaši vlastiti očevi.
[48] To potvrđujete i odobravate njihova djela. Oni ih ubiše, a vi im gradite spomenike.
[49] Evo šta Božija mudrost kaže o vama: Poslat ću im vjerovjesnike i poslanike, a oni će neke od njih ubiti, a druge protjerati.
[50] Od ovog će se naraštaja tražiti krv svih vjerovjesnika, prolivena od postanka svijeta,
[51] od Abelove krvi do krvi Zaharije, koji je ubijen između žrtvenika i svetišta. Kažem vam, od ovog će se naraštaja tražiti ta krv.
[52] Teško vama, zakonoznanci! Sakrili ste ključ znanja od naroda. Niti sami ulazite u Carstvo, niti drugima dopuštate da uđu.”
[53] Kad je Isus odatle izlazio, pismoznanci i farizeji počnu ljutito na njega navaljivati i postavljati mu kojekakva pitanja
[54] da bi ga uhvatili u riječi.