[1] Dok je poučavao u Hramu i objavljivao Radosnu vijest, priđu mu svećenički poglavari, pismoznanci i starješine
[2] i upitaju ga: „Reci nam, s kojom vlašću činiš sve ovo? Ko je taj koji ti je dao tu vlast?”
[3] On im odgovori: „A recite vi meni ovo što ću vas pitati:
[4] je li Ivanovo potapanje bilo s Neba ili od ljudi?”
[5] Oni počnu mudrovati i međusobno raspravljati: „Ako kažemo da je s Neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali.
[6] A ako kažemo da je od ljudi, narod će nas kamenovati, jer svi vjeruju da je Ivan vjerovjesnik.”
[7] Zato odgovore Isusu da ne znaju odakle je.
[8] A Isus im reče: „Onda ni ja vama neću reći s kojom vlašću ovo činim.”
[9] Isus zatim ispriča narodu poredbu: „Neki je čovjek zasadio vinograd i iznajmio ga vinogradarima, a zatim otputovao na duže vrijeme.
[10] Kad dođe berba, uputi slugu da uzme njegov dio uroda. Ali vinogradari ga pretuku i pošalju natrag praznih ruku.
[11] Uputi im zatim drugog slugu, ali oni i njega pretuku, izgrde i pošalju natrag praznih ruku.
[12] Uputi im i trećega, ali oni ga rane i otjeraju.
[13] Šta da radim?, pitao se vlasnik vinograda. Poslat ću im mog voljenog sina. Prema njemu će valjda imati poštovanja.
[14] Ali kad vinogradari ugledaju njegovog sina, počnu razmišljati: Ovaj će naslijediti imanje! Ubijmo ga pa će baština biti naša!
[15] Izbace ga iz vinograda i ubiju. Šta mislite, kako će vlasnik vinograda postupiti s njima?
[16] Doći će i pogubiti ih, te vinograd dati drugima.” Kad su to čuli, rekoše: „Nikad ne bilo tako!”
[17] Ali Isus ih pažljivo osmotri i reče: „A zašto je onda pisano: Kamen koji su graditelji odbacili postane ugaonim kamenom?
[18] Padne li ko na taj kamen, smrskat će se, i padne li kamen na koga, smrvit će ga.”
[19] Pismoznanci i svećenički poglavari htjeli su ga istoga časa uhvatiti, jer su znali da je protiv njih to ispričao, ali bojali su se naroda.
[20] Vrebajući ga, pošalju mu uhode koje su se pretvarale da su pravedne, da ga uhvate u riječi, kako bi ga mogli predati vlasti upravitelja.
[21] „Učitelju”, kazaše Isusu, „znamo da govoriš istinu i da si nepristrasan, jer ne gledaš ko je ko, nego pravedno poučavaš putu Božijem.
[22] Reci nam, je li dopušteno plaćati porez cezaru ili nije?”
[23] Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče:
[24] „Pokažite mi denar. Čiji je ovo lik i natpis na njemu?” „Cezarevi”, odgovore.
[25] „Onda dajte cezaru cezarevo, ali Bogu Božije”, reče im.
[26] Tako ga nisu uspjeli uhvatiti u riječi pred narodom, već su ušutjeli zadivljeni odgovorom.
[27] Tada dođu njemu saduceji, koji tvrde da nema oživljenja, i upitaju ga:
[28] „Gospode, Mojsije nam je naložio: umre li nekome oženjen brat, ne stekavši djecu, drugi se brat mora oženiti njegovom udovicom i podići potomstvo svome bratu.
[29] Bilo je sedmero braće. Najstariji se brat oženi i umre a da nije imao djece.
[30] Drugi također.
[31] Uzme je i treći i zatim sva ostala braća. Tako nijedan od sedmerice ne ostavi potomstva, a svi pomriješe.
[32] Na kraju umre i žena.
[33] Čija će onda ona biti žena po oživljenju kad je bila udata za svu sedmericu?”
[34] „Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju”, odgovori im Isus,
[35] „a oni koji budu dostojni postati dionicima onoga svijeta i oživljenja, neće se ženiti ni udavati.
[36] Neće više moći ni umrijeti: bit će poput anđela. Oni su Božiji sinovi, jer su sinovi oživljenja.
[37] A da mrtvi oživljavaju, čak je i Mojsije potvrdio u ulomku o grmu, gdje Gospoda naziva Bogom Abrahamovim, Isakovim i Jakovljevim.
[38] A Bog nije Bog mrtvih, već živih! Svi su oni za Boga živi.”
[39] „Dobro si rekao, Učitelju!”, kazaše neki pismoznanci.
[40] I više se nisu usuđivali išta ga upitati.
[41] Tada Isus upita njih: „Kako mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin?
[42] Pa sâm je David u Knjizi psalama kazao: Gospod je rekao mojem Gospodu: Sjedni Mi s desne strane
[43] dok Ti ne bacim pod noge Tvoje neprijatelje.
[44] Sâm Ga je David nazvao svojim Gospodom. Kako bi mu onda mogao biti sin?”
[45] Zatim pred cijelim narodom reče učenicima:
[46] „Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i hoće da ih ljudi pozdravljaju na trgovima. U sinagogama sjede u prvim redovima, a na gozbama grabe počasna mjesta.
[47] Pustoše kuće udovica, a pokrivaju se dugačkim molitvama. Oni će biti najstrože kažnjeni.”