[1] Isus ispriča učenicima poredbu kako se uvijek treba moliti i nikada ne odustajati:
[2] „Bio u nekome gradu sudija. Niti se bojao Boga, niti je mario za ljude.
[3] A u tome gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila njemu i molila ga: Dodijeli mi pravdu u mojoj parnici!
[4] Sudija dugo nije htio, ali napokon odluči: Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,
[5] dodijelit ću pravdu toj udovici što mi stalno dodijava, da me vječno ne gnjavi!
[6] Jeste li čuli šta je rekao nepravedni sudija?”, upita Gospod.
[7] „Neće li onda Bog dodijeliti pravdu svojim izabranicima koji mu danonoćno vape? Hoće li odgađati da im pomogne?
[8] Kažem vam, brzo će im dodijeliti pravdu. Ali kad se Sin Čovječiji vrati, hoće li naći vjere na Zemlji?”
[9] Ispriča zatim poredbu o nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:
[10] „Dva su čovjeka došla pomoliti se u Hramu. Jedan je bio farizej, a drugi ubirač poreza.
[11] Farizej je u sebi govorio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.
[12] Dvaput u sedmici postim i dajem desetinu od sveg svojeg prihoda.
[13] A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: Bože, smiluj se meni grešniku!
[14] Kažem vam: on je otišao kući opravdan, a ne onaj prvi! Jer ko sebe uzdiže, bit će ponižen, a ko se ponizi, bit će uzvišen.”
[15] Donosili su Isusu i veoma malu djecu da ih dotakne. Kad su to opazili, učenici su zabranjivali da to čine.
[16] Ali Isus ih dozva i reče: „Pustite dječicu meni, ne sprečavajte ih, jer takvima pripada Božije carstvo.
[17] Zaista vam kažem, ko ne prihvati Carstvo Božije poput djeteta, nikada neće u njega ući!”
[18] Neki uglednik upita Isusa: „Dobri učitelju, šta moram učiniti da baštinim Vječni život?”
[19] „Zašto me zoveš dobrim?”, upita ga Isus. „Dobar je samo Bog i niko drugi.
[20] A zapovijedi znaš: ne čini preljubu, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku!”
[21] „Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti”, odgovori čovjek.
[22] „Još jedno ti nedostaje”, reče mu nato Isus. „Idi i prodaj sve što imaš, a novac podijeli sirotinji, pa ćeš steći blago na Nebu. Onda dođi i slijedi me!”
[23] Kad je ovo čuo, čovjek se ožalosti, jer je bio veoma bogat.
[24] Videći to, Isus se jako razočara i reče: „Kako je teško bogatašima ući u Carstvo Božije!
[25] Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božije carstvo!”
[26] Oni koji su to čuli, pitali su: „Pa ko se onda može spasiti?”
[27] „Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je moguće”, odgovori im Isus.
[28] Kefa reče: „Mi smo ostavili sve svoje i pošli za tobom.”
[29] Isus odgovori: „Zaista vam kažem, nema toga ko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu radi Božijega carstva
[30] a da neće već na ovome svijetu dobiti mnogo više, a u budućem svijetu i Vječni život.”
[31] Isus okupi Dvanaestericu i reče im: „Evo, idemo u Jerusalem. Tamo će se na Sinu Čovječijem ispuniti sve što su napisali vjerovjesnici.
[32] Predat će Ga paganima, izrugivat će Mu se, zlostavljati Ga i popljuvati.
[33] Izbičevat će Ga i ubiti, a On će treći dan oživjeti.”
[34] Ali ovi nisu ništa od toga razumjeli. Te su im riječi bile tajnovite, pa nisu mogli pojmiti o čemu govori.
[35] Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio je neki slijepac i prosio.
[36] Čuo je mnoštvo koje je prolazilo, pa se raspitao šta je to.
[37] „Prolazi Isus Nazarećanin”, kazaše mu.
[38] On nato poviče: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
[39] Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je još jače vikao: „Sine Davidov, smiluj mi se!”
[40] Isus se zaustavi i naredi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:
[41] „Šta želiš da ti učinim?” „Da progledam, Gospode!”, zamoli on.
[42] A Isus mu reče: „Progledaj! Tvoja te je vjera izliječila.”
[43] Slijepac odmah progleda i krene za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.