[1] U početku je bila Riječ. Riječ bijaše s Bogom i Riječ je bila Bog.
[2] U početku je bila kod Boga.
[3] Po njoj postade sve što postoji. Ne postoji ništa što nije po njoj stvoreno.
[4] U njoj bijaše Život i taj je Život svjetlo ljudima.
[5] To svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze.
[6] Bog je poslao čovjeka po imenu Ivan
[7] da svima svjedoči o svjetlu kako bi svako mogao povjerovati na temelju njegovog svjedočanstva.
[8] On nije bio svjetlo; došao je da svjedoči za svjetlo.
[9] Istinsko svjetlo što prosvjetljuje svakog čovjeka došlo je na svijet.
[10] Bilo je na svijetu, svijet po njemu postade a svijet ga nije prepoznao.
[11] Došao je svojima, ali ga ovi nisu primili.
[12] A svima onima koji su ga primili, dao je pravo da postanu Božijom djecom, onima koji su vjerovali u njegovo ime.
[13] Oni nisu rođeni od volje tjelesne ili muževlje, već su rođeni od Boga.
[14] Tako Riječ postade tijelom i nastani se među nama. Bio je pun milosti i istine. A mi smo vidjeli njegovu slavu, slavu Očevog Jedinca.
[15] Ivan je za njega svjedočio vičući: „To je onaj za kojeg sam vam govorio: Onaj koji dolazi za mnom preda mnom je, jer bijaše prije mene.”
[16] Svi smo primali od njegove punine, milost za milošću.
[17] Mojsije je donio Zakon, dok su po Mesiji Isusu došle istina i milost.
[18] Boga niko nikad nije vidio: Jedinac, koji sâm jeste Bog, i koji je bio u Očevom krilu, on Ga je objavio.
[19] Ovo je Ivanovo svjedočanstvo: Jevreji poslaše svećenike i levite iz Jerusalema da ga upitaju ko je on.
[20] On je otvoreno priznao: „Ja nisam Mesija.”
[21] „A ko si onda?”, pitali su ga. „Jesi li Ilija?” „Nisam”, odgovori on. „Jesi li vjerovjesnik?” „Nisam.”
[22] „Pa ko si onda? Reci nam da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Šta imaš reći o sebi?”
[23] On im odgovori: „Ja sam glas koji viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji!, kako je rekao vjerovjesnik Izaija.”
[24] A izaslanici bijahu farizeji.
[25] Upitaju ga: „Ako nisi Mesija, ni Ilija, ni vjerovjesnik, zašto potapaš?”
[26] „Ja potapam u vodu”, rekao im je Ivan, „ali ovdje među vama nalazi se neko koga još niste upoznali.
[27] On je taj koji dolazi poslije mene, a ja mu nisam dostojan ni sandale odvezati.”
[28] To se dogodilo u Betaniji, s one strane Jordana, na kom je Ivan potapao.
[29] Sutradan Ivan ugleda Isusa kako mu prilazi pa reče: „Evo Jaganjca Božijega koji odnosi grijeh svijeta!
[30] Ovo je taj za kojeg sam rekao: Za mnom dolazi onaj koji je preda mnom, jer bijaše i prije mene.
[31] Nisam ga prepoznao, ali ovdje sam i potapam u vodu da se on očituje Izraelu.”
[32] Zatim Ivan posvjedoči: „Vidio sam Duha kako silazi u vidu goluba i ostaje na njemu.
[33] Nisam ga prepoznao, ali Onaj Koji me poslao da potapam u vodu, rekao mi je: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu – to je taj koji potapa u Svetoga Duha.
[34] Vidio sam to i zato svjedočim da je on Božiji sin.”
[35] Sutradan je Ivan stajao sa dvojicom svojih učenika,
[36] a Isus je tuda prolazio. Ivan ga ugleda i reče: „Evo Jaganjca Božijega!”
[37] Kad su to čula dvojica njegovih učenika, pođu za Isusom.
[38] Isus se okrenu i spazi ih kako ga slijede. „Šta tražite?”, upita ih. A oni mu odgovore: „Rabbi (to znači: Učitelju), gdje stanuješ?”
[39] „Dođite i vidjet ćete”, reče im. I tako pođu s njim do mjesta gdje je stanovao i tamo ostanu taj dan. Bilo je to oko desetog sata.
[40] Jedan od dvojice koji su, čuvši šta je Ivan rekao, pošli za Isusom bio je Andrija, brat Simona Kefe.
[41] On najprije ode potražiti brata Simona i kaza mu: „Našli smo Mesiju (to znači: Pomazanika)!”
[42] I dovede ga Isusu. Isus ga pogleda i reče: „Ti si Simon, Ivanov sin, ali zvat ćeš se Kefa (to znači: Petar – kamen)!”
[43] Sutradan Isus odluči da ode u Galileju. Susretne Filipa i rekne mu: „Pođi za mnom!”
[44] Filip bijaše iz Betsaide, iz Kefina i Andrijina grada.
[45] Filip potraži Natanaela i reče mu: „Našli smo Mesiju, onoga o kojem su pisali Mojsije i vjerovjesnici. To je Isus, Josipov sin, iz Nazareta.”
[46] „Iz Nazareta!”, poviče Natanael. „Može li otuda stići šta dobro?” „Samo dođi i vidi”, reče mu Filip.
[47] Dok su se približavali, ugleda Isus Natanaela i reče: „Evo pravog Izraelca, u kome nema lukavstva.”
[48] „Otkud me poznaješ?”, upita Natanael. Isus mu odgovori: „Vidio sam te pod smokvom prije nego te je Filip pozvao.”
[49] Nato mu Natanael veli: „Učitelju, ti si Božiji sin! Ti si car Izraela!”
[50] „Vjeruješ zato što sam kazao da sam te vidio pod smokvom”, reče mu Isus. „Vidjet ćeš još i veće stvari.
[51] Zaista, zaista vam kažem, gledat ćete kako se otvara Nebo i kako anđeli Božiji uzlaze i silaze nad Sinom Čovječijim.”