[1] Isus pozove Dvanaestericu učenika te im dade vlast i moć nad svim zlodusima i moć da liječe bolesti.
[2] Pošalje ih zatim da objavljuju Božije carstvo i da liječe bolesne.
[3] „Ništa ne nosite sa sobom na put”, reče im. „Ni štap, ni torbu, ni hljeb, ni novac, ni duple haljine.
[4] Kad dođete u neku kuću, stanujte u njoj, te iz nje idite dalje.
[5] Ako vas u nekom mjestu ne prime, otiđite iz njega, a na odlasku stresite prašinu s nogu. To će biti svjedočanstvo protiv njih.”
[6] I učenici pođu. Obilazili su sela objavljujući Radosnu vijest i liječeći bolesne.
[7] Kad je Herod tetrarh čuo o svemu što se događalo, zbunio se, jer su neki govorili: „To je Ivan oživio.”
[8] Drugi su rekli: „Pojavio se Ilija”, a treći: „Ustao je neki od starih vjerovjesnika.”
[9] „Ivanu sam ja odrubio glavu”, reče Herod. „Ko je onda ovaj o kojem toliko pričaju?” I tražio je priliku da ga vidi.
[10] Kad su se poslanici vratili, ispričaju Isusu sve što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se s njima u osamu, u grad zvani Betsaida.
[11] Ali narod je to saznao i krenuo za njima. Isus ih je primio. Poučavao ih je o Božijem carstvu i liječio sve koji su trebali izlječenje.
[12] Kasno poslije podne prišla su mu Dvanaesterica učenika. „Pusti ljude”, rekli su. „Neka odu u okolna sela i zaseoke da pronađu smještaj i jelo, jer smo ovdje u pustoši.”
[13] Ali Isus im reče: „Vi ih nahranite.” „Imamo samo pet hljebova i dvije ribe”, odvrate oni. „Osim da mi odemo i kupimo hranu za sav ovaj narod?”
[14] A tu je bilo otprilike pet hiljada muškaraca. „Recite im da posjedaju u grupe po pedesetero”, odgovori Isus.
[15] I svi posjedaju.
[16] A Isus uzme pet hljebova i dvije ribe, te pogleda u nebo, blagoslovi hranu i razlomi. Davao je hranu učenicima, a oni su je dijelili narodu.
[17] Svi su se nasitili i još su dvanaest košara napunili ostacima.
[18] Dok se Isus jednom u osami molio, s njim su bili samo učenici. On ih upita: „Šta kažu ljudi, ko sam ja?”
[19] Oni odgovore: „Neki misle da si Ivan Potapatelj, drugi da si Ilija, a treći da si neki stari vjerovjesnik koji je ustao iz mrtvih.”
[20] „A šta vi velite, ko sam?”, upita ih. „Ti si Mesija, Pomazanik Božiji”, reče Kefa.
[21] Isus ih strogo upozori da o tome nikom ne govore.
[22] I reče: „Sin Čovječiji mora mnogo pretrpjeti. Starješine, svećenički poglavari i pismoznanci će Ga odbaciti. Ubit će Ga, a On će treći dan oživjeti.”
[23] Zatim reče svima: „Ako neko želi biti moj sljedbenik, nek se odrekne samoga sebe, neka svakodnevno uzima svoj krst i neka ide za mnom.
[24] Ko želi spasiti svoj život, izgubit će ga. Ali ko radi mene izgubi svoj život, taj će ga spasiti.
[25] A kakva je korist čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi samoga sebe ili sebi naudi?
[26] Zastidi li se ko mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u svojoj i Očevoj slavi i u slavi svetih anđela.
[27] Kažem vam, neki od vas ovdje neće okusiti smrti dok ne vide Božije carstvo.”
[28] Otprilike osam dana poslije toga pođe Isus s Kefom, Ivanom i Jakovom u goru da se moli.
[29] Dok se molio, lice mu se ozari a odjeća zablista bijelim sjajem.
[30] Uto se pojave dvojica ljudi i počnu s njim razgovarati. Bili su to Mojsije i Ilija.
[31] Pojavili su se u slavi i razgovarali su s njim o smrti koja se treba ispuniti u Jerusalemu.
[32] Kefu i njegove drugove savladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusa u sjaju i dvojicu ljudi kako stoje s njim.
[33] Dok su ta dvojica odlazili, Kefa, i ne znajući šta govori, reče Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje. Napravimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji.”
[34] Još dok je govorio, pojavi se oblak i prekrije ih. Kad su se našli u oblaku, jako se prestraše.
[35] Iz oblaka se začuje glas: „Ovo je Moj ljubljeni Sin kojega sam izabrao! Njega slušajte!”
[36] Baš kad je glas utihnuo, Isus ostane sâm. Učenici su šutjeli i tada još nikome nisu ništa govorili o tom što su vidjeli.
[37] Kad su sutradan sišli s gore, Isusu dođe ususret masa svijeta.
[38] Neki čovjek iz mase poviče: „Učitelju, molim te, pogledaj mi sina! Jedinac mi je!
[39] Opsjeda ga duh, pa odjednom počne vrištati, bacati se i pjena mu ide na usta. Jedva ga ostavi kad ga čitava izmrcvari.
[40] Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”
[41] „Nevjerni i opaki naraštaju!”, reče Isus. „Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedi sina!”
[42] Dok je dječak prilazio, zloduh ga baci na tlo i počne ga grčiti. A Isus zaprijeti duhu, izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu.
[43] Svi su bili zadivljeni Božijim veličanstvom. Dok su se divili svemu što je učinio, Isus reče učenicima:
[44] „Zapamtite dobro šta vam govorim: Sin Čovječiji bit će predat ljudima u ruke.”
[45] Ali oni nisu razumjeli šta im kazuje, jer im je to bilo sakriveno, tako da ne mogu shvatiti, a bojali su se da ga pitaju za značenje tih riječi.
[46] Učenici počnu razmišljati o tome ko bi od njih mogao biti najveći.
[47] Znajući što im je na srcu, Isus uzme dijete, primakne ga k sebi
[48] i kaže: „Ko prihvati ovo malo dijete radi mene, prihvaća mene. A ko prihvaća mene, prihvaća Onoga Koji me je poslao. Ko je najmanji među vama, taj je najveći.”
[49] Ivan mu reče: „Učitelju, vidjeli smo jednoga kako tvojim imenom izgoni zle duhove; rekli smo mu da to ne čini, jer ne ide sa nama.”
[50] „Ne branite mu!”, reče im Isus. „Ko nije protiv vas, uz vas je!”
[51] Kad se primaklo vrijeme njegovog uznesenja, Isus odlučno krene u Jerusalem
[52] i pošalje glasnike. Oni odu u neko samarijsko selo da mu pripreme smještaj.
[53] Ali tamo ga ljudi nisu htjeli primiti, jer je putovao u Jerusalem.
[54] Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, upitaju Isusa: „Gospode, hoćeš li da zazovemo oganj s neba da ih spali?”
[55] Ali on se okrenu i prekori ih.
[56] Zatim odu u drugo selo.
[57] Dok su išli putem, neki čovjek reče Isusu: „Slijedit ću te kamo god ti pošao!”
[58] Ali Isus mu odgovori: „Lisice imaju jame i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje ni glavu nasloniti.”
[59] Jednome reče: „Slijedi me!” Čovjek odgovori: „Gospode, dopusti mi da najprije odem da ukopam oca.”
[60] Ali Isus mu odgovori: „Pusti da mrtvi pokopavaju svoje mrtvace, a ti idi objavljuj Božije carstvo!”
[61] Još neko reče: „Gospode, slijedit ću te, ali mi najprije dopusti da se oprostim sa svojim ukućanima.”
[62] Ali Isus mu odgovori: „Ko stavi ruku na plug, a zatim se okreće natrag, nije pogodan za Božije carstvo.”