[1] Tada neki obavijeste Isusa šta se desilo Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.
[2] A Isus reče: „Mislite li da su ti poubijani Galilejci bili veći grešnici od ostalih Galilejaca?
[3] Nipošto! Kažem vam, i vi ćete tako propasti ako se ne obratite!
[4] A ona osamnaesterica na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih? Jesu li oni bili grešniji od ostalih stanovnika Jerusalema?
[5] Nipošto. Kažem vam, svi ćete tako propasti ako se ne obratite.”
[6] Ispriča im zatim poredbu: „Imao neki čovjek u vinogradu zasađenu smokvu. Dolazio je vidjeti je li rodila, ali nije na njoj našao roda.
[7] Reče zato vinogradaru: Već tri godine tražim roda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju!
[8] Vinogradar odgovori: Gospodaru, ostavi je još ove godine, a ja ću je okopati i pognojiti.
[9] Možda će dogodine ipak roditi. Ako ne, posjeći ćeš je.”
[10] Dok je Isus u subotu poučavao u sinagogi,
[11] nalazila se tu žena koja je osamnaest godina bila zgrbljena i nije se mogla uspraviti, jer je imala duha uzročnika bolesti.
[12] Kad je Isus ugleda, pozove je i rekne: „Ženo, oslobođena si od svoje bolesti!”,
[13] te položi na nju ruke. Žena se odmah uspravi i počne slaviti Boga.
[14] Ali nadstojnik sinagoge, ljut što ju je Isus izliječio u subotu, reče narodu: „Šest dana u sedmici valja raditi. U te se dane, dakle, dolazite liječiti, a ne subotom!”
[15] Isus mu odgovori: „Licemjeri! Ne odveže li subotom svako od vas svojega vola ili magarca od jasala i ne odvede li ga na vodu?
[16] Nije li onda trebalo, iako je subota, osloboditi ovu kćer Abrahamovu spona kojima ju je Đavo držao vezanu osamnaest godina?”
[17] Tada se njegovi neprijatelji postide, a sav se narod radovao čudesima koja je Isus učinio.
[18] „Kako da vam još opišem Božije carstvo? S čime da ga uporedim?”, reče Isus.
[19] „S njim je kao s gorušicinim sjemenom koje čovjek baci u svoj vrt. Ono izraste i razvije se u stablo, te se ptice nebeske dolaze gnijezditi u njegovim granama.”
[20] Upita opet: „Kako da vam još opišem Božije carstvo?
[21] Ono je poput kvasca koji žena umijesi u tri mjere brašna, a on ipak sve ukiseli.”
[22] Putujući u Jerusalem, prolazio je Isus gradovima i selima i putem poučavao.
[23] Neko ga upita: „Gospode, je li malo onih koji se spašavaju?” Isus im reče:
[24] „Trudite se da uđete na uska vrata, jer će mnogi željeti ući, ali neće moći.
[25] Kad gospodar kuće zaključa vrata, bit će prekasno. Tada ćete stajati vani i kucati dozivajući: Gospode, otvori nam!, ali on će odgovoriti: Ne poznajem vas.
[26] Onda ćete početi govoriti: Ali mi smo s tobom jeli i pili, poučavao si po našim ulicama!
[27] A on će vam odgovoriti: Kažem vam da vas ne poznajem. Odlazite od mene svi, zlotvori!
[28] Bit će plača i škrguta zuba kad ugledate Abrahama, Isaka i Jakova i sve vjerovjesnike u Carstvu Božijem, a vi ćete biti izbačeni van.
[29] Tada će odasvud, s istoka i zapada, sa sjevera i juga, mnogi doći i sjesti za sto u Božijemu carstvu.
[30] Mnogi zadnji bit će prvi, a mnogi prvi bit će zadnji.”
[31] Odmah zatim neki mu farizeji dođu i kažu: „Otiđi odavde, jer te Herod hoće ubiti!”
[32] On im reče: „Idite i recite toj lisici: Evo, izgonim zloduhe i liječim danas i sutra, a trećega ću dana završiti što imam.
[33] Danas, sutra i prekosutra valja mi nastaviti put, jer ne priliči da vjerovjesnik bude ubijen van Jerusalema.
[34] Jerusaleme, Jerusaleme, koji ubijaš vjerovjesnike i kamenuješ one što su ti poslani! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali nisu htjela!
[35] A sada će ti, eto, kuća biti napuštena. I kažem vam, nećete me više vidjeti sve dok ne uzviknete: Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”