[1] Svi ustanu, odvedu Isusa Pilatu
[2] i optuže ga: „Uhvatili smo ga kako obmanjuje narod i nagovara ga da ne plaća porez cezaru, a za sebe tvrdi da je Mesija, car.”
[3] „Jesi li ti car Jevreja?”, upita ga Pilat. „Sâm si rekao”, odgovori Isus.
[4] Pilat tada reče svećeničkim poglavarima i svjetini: „Ja ne nalazim da je kriv.”
[5] Ali oni počnu još jače navaljivati: „Podjaruje narod na pobunu! Poučava po svoj Judeji, od Galileje do Jerusalema!”
[6] „Pa zar je on Galilejac?”, upita Pilat.
[7] Kad je saznao da spada pod nadležnost Heroda, pošalje Isusa njemu, jer se ovaj tada upravo nalazio u Jerusalemu.
[8] Kad je Herod ugledao Isusa, mnogo se obradovao, jer je o njemu dugo slušao i odavno ga je želio vidjeti, nadajući se da će on pred njim učiniti i kakvo čudo.
[9] Postavljao je Isusu pitanje za pitanjem, ali Isus ni na jedno nije odgovarao.
[10] Svećenički poglavari i pismoznanci stajali su tamo i vikali žestoko ga optužujući.
[11] Herod i njegovi vojnici prezru Isusa i ismiju: obuku ga u blistavu haljinu i pošalju natrag Pilatu.
[12] Herod i Pilat, među kojima je do tada vladalo neprijateljstvo, tog se dana sprijatelje.
[13] Pilat sazva svećeničke poglavare, vijećnike i narod
[14] i reče: „Doveli ste mi ovoga čovjeka optužujući ga da podjaruje narod na bunu. Ispitao sam ga pred vama, ali nisam utvrdio krivicu za koju ga optužujete.
[15] Nije je utvrdio ni Herod, jer ga je poslao natrag nama. Ovaj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrtnu kaznu.
[16] Išibat ću ga, a zatim pustiti.”
[17] Svakoga blagdana morao je pustiti jednog zatvorenika.
[18] Tada svi uglas poviču: „Njega smakni, a pusti nam Barabu!”
[19] Baraba je bio u tamnici zbog ubistva i zbog prevratničke pobune u Jerusalemu.
[20] Pilat im se ponovo obrati, jer je želio pustiti Isusa.
[21] Oni su, međutim, vikali: „Razapni ga! Razapni ga!”
[22] „Ali kakav je zločin počinio?”, upita Pilat i treći put. „Nisam utvrdio njegovu krivicu zbog koje bi zasluživao smrtnu kaznu. Išibat ću ga, dakle, i pustiti.”
[23] Ali svjetina je vikala navaljujući da se Isus razapne. Vika je postajala sve glasnija.
[24] Pilat presudi tako da im udovolji
[25] te pusti čovjeka utamničenog zbog pobune i ubistva, onoga kojeg su tražili, a Isusa preda njima na volju.
[26] Dok su odvodili Isusa, uhvate nekoga Simona iz Kirene, koji se vraćao s polja, te na njega stave krst da ga nosi za Isusom.
[27] Za njim je išao silni narod i mnoge žene koje su plakale i naricale.
[28] Ali Isus se okrenu prema ženama i reče: „Kćeri jerusalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom plačite i nad svojom djecom.
[29] Jer stižu dani kad će se govoriti: Blago nerotkinjama, blago utrobama koje nisu rodile i prsima koja nisu dojila!
[30] Tada će ljudi govoriti gorama: Padnite na nas!, i brdima: Zatrpajte nas!
[31] Ako se ovako postupa sa zelenim stablom, šta će tek biti sa suhim?”
[32] S Isusom su na smaknuće vodili i dvojicu zločinaca.
[33] Kad su došli do mjesta zvanog Lobanja, razapnu ga, a s njim i zločince: jednoga zdesna, a drugog slijeva.
[34] „Oprosti im, Oče, jer ne znaju šta rade!”, reče Isus. A ovi bace kocku i tako podijele među sobom njegovu odjeću.
[35] Narod je stajao i posmatrao, a svećenički poglavari se rugali: „Spasio je druge, neka spasi sada sebe, ako je zaista Mesija, Božiji izabranik!”
[36] Rugali su mu se i vojnici. Prilazili mu i nudili sirće,
[37] govoreći: „Spasi sebe ako si car Jevreja!”
[38] Iznad njega je stajao natpis: „Ovo je car Jevreja”.
[39] Jedan od razapetih zločinaca vrijeđao ga je: „Ti si Mesija, je li? Spasi onda i sebe i nas!”
[40] Ali drugi ga ukori: „Zar se ne bojiš Boga? Trpiš istu kaznu kao i on.
[41] Ali pravedno je da mi trpimo, jer je to zaslužena kazna za naša djela. A ovaj nije učinio nikakvo zlo.”
[42] Reče zatim: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Carstvo!”
[43] „Zaista ti kažem”, odgovori mu Isus, „danas ćeš biti sa mnom u raju.”
[44] Kad je već bilo oko šestog sata, po cijeloj zemlji nastane tama i potraje do devetog sata.
[45] Sunce se pomrači, a hramski zastor se razdere po sredini.
[46] „Oče, predajem svoj duh u Tvoje ruke!”, poviče Isus jakim glasom i izdahne.
[47] Kad je kapetan vidio šta se zbilo, počne slaviti Boga. „Ovaj čovjek je zaista bio pravednik”, reče.
[48] A čitavo mnoštvo koje se tu okupilo, kada je vidjelo šta se zbiva, vratilo se kući udarajući se u prsa.
[49] Ali svi Isusovi znanci i žene koje su za njim došle iz Galileje stajali su podalje i posmatrali.
[50] Bio je neki Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek
[51] iz Arimateje, grada u Judeji. Nije se slagao s odlukom i postupcima drugih, već je iščekivao Božije carstvo.
[52] On ode Pilatu i zatraži Isusovo tijelo.
[53] Zatim ga skine, umota u platno i položi u grob isklesan u stijeni, u koji još niko nije bio položen.
[54] Bijaše to na dan pripreme, i subota je osvitala.
[55] Žene koje su došle s Isusom iz Galileje vidjele su kako su njegovo tijelo položili u grob.
[56] Vrate se kući, te pripreme miomirise i masti. U subotu su mirovale prema propisu.