[1] Oko Isusa su se okupljali svi ubirači poreza i ostali grešnici, da ga slušaju.
[2] Zato su farizeji i pismoznanci prigovarali: „Druži se sa grešnicima i s njima jede!”
[3] Isus im stoga ispriča poredbu:
[4] „Ko od vas ne bi, da ima sto ovaca i da jednu izgubi, ostavivši onih devedeset devet u pustinji, otišao da traži tu jednu dok je ne nađe?
[5] A onda bi je, sav sretan, na ramenima donio kući
[6] te pozvao prijatelje i komšije da im kaže: Radujte se sa mnom! Našao sam izgubljenu ovcu!
[7] Kažem vam da će na Nebu biti veća radost zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset devet pravednika kojima obraćenje ne treba.”
[8] „Koja to žena, da ima deset drahmi i jednu izgubi, ne bi zapalila svjetiljku te pomela kuću i pažljivo pretražila da je pronađe?
[9] A kad je nađe, pozvala bi prijateljice i komšije i rekla: Radujte se sa mnom! Našla sam izgubljenu drahmu!
[10] Kažem vam da je radost među anđelima Božijim zbog jednog grešnika koji se obrati.”
[11] Isus nastavi: „Neki je čovjek imao dvojicu sinova.
[12] Mlađi mu reče: Oče, daj mi sada dio imetka koji mi pripada. I otac podijeli imanje.
[13] Poslije nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputuje u daleku zemlju i tamo stane da rasipa novac, živeći raspušteno.
[14] Kad je potrošio sav novac, a u toj zemlji zavladala velika glad, on počne oskudijevati.
[15] Zaposli se kao najamnik, kod nekog čovjeka u toj zemlji, a ovaj ga pošalje u polje da čuva svinje.
[16] Mladić je čeznuo da se najede i ljusaka od mahuna što su ih jele svinje, ali niko mu nije davao.
[17] Kad je napokon došao sebi, reče: U moga oca i najamnici imaju hrane napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
[18] Idem kući i reći ću ocu: Oče, zgriješio sam i tebi i Bogu.
[19] Ne zaslužujem više zvati se tvojim sinom. Molim te, primi me da radim kao najamnik.
[20] I vrati se kući. Dok je još bio daleko, otac ga ugleda i pun milosrđa i sa suzama padne mu oko vrata i izljubi ga.
[21] Oče! Zgriješio sam i tebi i Bogu! Ne zaslužujem više zvati se tvojim sinom, reče sin.
[22] Ali otac reče slugama: Brzo donesite haljinu, onu najljepšu, i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku, obujte mu sandale!
[23] I zakoljite ono ugojeno tele da se počastimo i radujemo
[24] što mi je sin bio mrtav, a sada je živ, bio izgubljen, a sada nađen! I započne veselje.
[25] Stariji je sin radio u polju. Kad se na povratku približio kući, začuje da se unutra svira i igra.
[26] Dozva nekog slugu da ga upita šta se događa.
[27] Ovaj mu reče: Vratio ti se brat, pa je otac zaklao ugojeno tele da proslavi što mu se sin vratio živ i zdrav.
[28] Stariji se brat nato rasrdi i nije htio ući. Otac ga je molio da uđe.
[29] A on odgovori ocu: Ja ti tolike godine služim i nikada nisam odbio učiniti što mi kažeš, ali meni nikad nisi ni jare dao da se proveselim s prijateljima.
[30] Ovaj je s bludnicama rasipao imanje, a ti mu zakolješ najbolje ugojeno tele!
[31] Sinko, reče otac, pa ti si stalno sa mnom. Sve što imam pripada tebi.
[32] Ali trebalo je proslaviti i radovati se, jer tvoj je brat bio mrtav, a sada je živ, bio izgubljen, a sada je nađen.”