[1] Nedugo zatim počne Isus obilaziti gradove i sela i objavljivati Radosnu vijest o Božijem carstvu. S njim su išla Dvanaesterica učenika
[2] i neke žene koje je oslobodio zloduha i izliječio od bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova,
[3] zatim Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza, te Suzana i još mnoge. One su služile svojim dobrima.
[4] Jednom kad je nagrnuo silan narod iz svih gradova, on ispriča poredbu:
[5] „Neki je ratar sijao sjeme. Dok je sijao, nešto sjemena padne na stazu, pa ga pogaze. Dođu i ptice nebeske, te ga pozoblju.
[6] Malo sjemena padne na kamenito tlo, i tek što je niknulo, osuši se, jer nije imalo vlage.
[7] Malo sjemena padne među trnje, te ovo poraste i uguši ga.
[8] Nešto ga, napokon, padne u dobru zemlju, te donese stostruk rod.” Kad je to rekao, poviče: „Ko ima uši, neka čuje!”
[9] Učenici ga upitaju za značenje te poredbe.
[10] On im reče: „Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božijem carstvu. A ostalima pričam poredbe. Da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.
[11] Evo značenja poredbe: Sjeme je Božija riječ.
[12] Sjeme oko puta su oni koji čuju, ali zatim dolazi Đavo i odnosi Riječ iz njihovih srca, te oni ne povjeruju i ne spase se.
[13] Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i radosno je prihvate, ali nemaju korijena. Neko vrijeme vjeruju, ali kada dođe kušnja, otpadnu.
[14] U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali je uguše životne brige, bogatstvo i uživanje, te zato ne donesu zrelog roda.
[15] Dobro tlo su plemenita i dobra srca koja slušaju Riječ, trajno je čuvaju i ustrajno donose rod.”
[16] „Niko ne pali svjetiljku da je pokrije posudom ili metne pod postelju, već zato da je stavi na postolje kako bi svi koji uđu vidjeli svjetlost.
[17] Sve što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izaći na vidjelo.
[18] Zato pazite kako slušate. Onome ko ima, dat će se, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.”
[19] Dođoše Isusu njegova majka i braća, ali nisu mogli do njega od mnoštva naroda.
[20] Neko mu je javio: „Vani su ti majka i braća, žele te vidjeti.”
[21] Isus odgovori: „Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božiju riječ i vrše je.”
[22] Jednog su dana Isus i učenici ušli u lađicu. Isus im reče: „Prijeđimo na drugu stranu jezera.” I otisnu se od obale.
[23] Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezeru se podigne oluja. Voda stade zapljuskivati lađicu. Bili su u nevolji.
[24] Učenici probude Isusa vičući: „Učitelju! Učitelju, izginut ćemo!” Isus se probudi, te zaprijeti vjetru i uzburkanim valovima. Oni se umire i nastane tišina.
[25] „Gdje vam je vjera?”, upita. A prestrašeni i začuđeni učenici su govorili među sobom: „Ko je on da zapovijeda vjetrovima i vodi i da mu se oni pokoravaju?”
[26] Doplove tako u geraski kraj, nasuprot Galileji.
[27] Tek što je Isus izašao na kopno, dođe mu iz grada ususret neki čovjek opsjednut zlodusima. Već dugo nije nosio odjeću ni stanovao u kući, nego po grobnicama.
[28] Čim je ugledao Isusa, on zakuka, baci se ničice pred njega i izglasa poviče: „Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Uzvišenoga Boga? Molim te, ne muči me!”
[29] Jer Isus je naredio nečistom duhu da izađe iz čovjeka, kojeg je već dugo držao u vlasti. Čak i kad su ga vezali lancima i okovima, čovjek ih je raskinuo, jer ga je zloduh gonio u pustinju.
[30] „Kako se zoveš?”, upita ga Isus. „Legija”, odgovori on, jer su u njega ušli mnogi zlodusi.
[31] Zaklinjali su Isusa da im ne zapovjedi da odu u Bezdan.
[32] A tamo u gori paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi zamole Isusa da im dopusti da uđu u svinje. On im dopusti.
[33] Zlodusi izađu iz čovjeka i uđu u svinje. Nato cijelo krdo jurne niz obronak u jezero i podavi se.
[34] Kad su svinjari vidjeli šta se zbilo, pobjegnu i razglase to po gradu i selima
[35] te ljudi dođu da vide šta se dogodilo. Kad su došli Isusu, nađu čovjeka iz kojeg su izašli zlodusi kako obučen i zdrave pameti sjedi do Isusovih nogu, te se prestraše.
[36] Očevici im ispričaju kako je opsjednuti spašen.
[37] Sav narod iz geraskoga kraja obuzme veliki strah. Stoga zamole Isusa da ode od njih. Isus uđe u lađicu i pođe natrag.
[38] Čovjek iz kojeg su izašli zlodusi molio ga je da mu dopusti ostati s njim, ali Isus mu reče:
[39] „Vrati se kući i reci svima šta ti je Bog učinio.” Čovjek ode i po čitavom gradu razglasi šta mu je Isus učinio.
[40] Kad se Isus vratio na drugu stranu jezera, narod ga je dočekao.
[41] Dođe tada neki čovjek, zvao se Jair, predstojnik sinagoge, te se baci Isusu pred noge i zamoli ga da pođe njegovoj kući.
[42] Dvanaestogodišnja kći jedinica bila mu je na samrti. Isus pođe za njim dok se narod tiskao oko njega.
[43] Tu je bila i neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja. Sve što je imala potrošila je na liječnike, ali je niko nije mogao izliječiti.
[44] Ona priđe Isusu s leđa i dotakne skut njegova ogrtača. Krvarenje joj odmah prestane.
[45] „Ko me je dotaknuo?”, upita Isus. Svi su to odricali, a Kefa reče: „Učitelju, pa toliki se svijet gura oko tebe.”
[46] Isus odgovori: „Ne, neko me je dotaknuo. Osjetio sam kako sila izlazi iz mene.”
[47] Videći da se ne može skriti, žena mu sva uplašena priđe, padne ničice i pred svima ispriča zašto ga je dotaknula i kako je smjesta ozdravila.
[48] On joj reče: „Kćeri, tvoja te vjera spasila. Idi u miru.”
[49] Dok je to još govorio, stigli su Jairu iz doma s viješću: „Kći ti je umrla. Nema smisla da mučiš dalje Učitelja.”
[50] Isus to ču pa reče Jairu: „Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti.”
[51] Kad je došao u kuću, ne dopusti nikome da uđe s njim osim Kefi, Ivanu i Jakovu, te djetetovom ocu i majci.
[52] Svi su unutra plakali i naricali za djevojčicom. Isus im reče: „Ne plačite! Nije umrla, nego spava.”
[53] Ali oni su ga ismijavali, znajući da je umrla.
[54] Isus je uhvati za ruku i poviče: „Ustani, djevojčice!”
[55] U nju se odmah vrati njezin duh, te ustane. Isus zapovjedi da joj daju jesti.
[56] Roditelji se zaprepaste. A Isus im naredi da nikome ne govore o tome što se dogodilo.