Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 6:21

[1] U to vrijeme cezar August zapovjedi da se u cijeloj zemlji provede popis.

[2] Bio je to prvi popis proveden za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

[3] Svako je putovao u svoj grad da se upiše.

[4] Tako je i Josip iz gradića Nazareta u Galileji, budući da je bio iz Davidove loze i doma, pošao u Davidov grad, zvani Betlehem,

[5] da se upiše zajedno sa svojom ženom Marijom, koja je već bila trudna.

[6] Dok su tamo boravili, dođe joj vrijeme da rodi.

[7] Ona rodi sina, svoje prvorođenče. Povila ga je i položila u jasle, jer u svratištu nije za njih bilo mjesta.

[8] U tome su kraju boravili pastiri. Noću su pod vedrim nebom čuvali svoja stada.

[9] Odjednom im pristupi anđeo Gospodnji i obasja ih Gospodnja slava. Oni se jako prestraše,

[10] ali anđeo im reče: „Ne bojte se! Donosim vam, evo, radosnu vijest, na veliko veselje za sav narod!

[11] Spasitelj, koji je Mesija i Gospod, rodio vam se danas u Davidovom gradu!

[12] Neka vam ovo bude znak: naći ćete povijeno novorođenče što leži u jaslama.”

[13] Anđelu se odjednom pridruži silna nebeska vojska slaveći Boga ovim riječima:

[14] „Slava Bogu na visini, a na Zemlji mir ljudima, koje On voli.”

[15] Čim su se anđeli vratili na Nebo, pastiri stanu nagovarati jedni druge: „Hajdemo u Betlehem! Hajdemo da vidimo taj događaj koji nam je Gospod obznanio!”

[16] I pohite, te tamo pronađu Mariju i Josipa s novorođenčetom koje je ležalo u jaslama.

[17] Kad su ga vidjeli, ispričaju što im je rečeno o djetetu.

[18] A svi koji su pastire slušali, divili su se.

[19] Marija je pomno pamtila sve te događaje i razmišljala o tome u svom srcu.

[20] Pastiri se zatim vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli, i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.

[21] Osam dana poslije, kad je dječaka trebalo obrezati, nadjenuli su mu ime Isus, kako ga je prozvao anđeo još prije začeća.

[22] Kad je prošlo vrijeme njihovog očišćenja, prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jerusalem da ga prikažu Gospodu,

[23] kako piše u Zakonu Gospodnjem: „Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodu”,

[24] i da prinesu žrtvu prema onome što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

[25] Živio je tada u Jerusalemu čovjek po imenu Simon. Bio je veoma pravedan i pobožan; Sveti Duh je bio na njemu, te je iščekivao utjehu Izraelovu.

[26] Sveti Duh mu je otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.

[27] Potaknut Duhom, on ode u Hram. Kad su roditelji unijeli Isusa da obave običaj propisan Zakonom,

[28] uzme ga u naručje, te stane slaviti Boga:

[29] „Sada možeš pustiti Svoga slugu, Gospode, da ode u miru, kao što si mi rekao.

[30] Jer oči su mi vidjele Tvoje spasenje

[31] koje si pripremio pred licem svih naroda,

[32] svjetlo otkrovenja za pagane, slavu Tvojega izraelskog naroda.”

[33] Isusovi roditelji divili su se riječima izgovorenim o njemu.

[34] Simon ih zatim blagoslovi i reče Mariji: „Određen je za propast i uzdignuće mnogima u Izraelu, za znak kojem će se protiviti.

[35] A tebi samoj će mač probosti dušu da se razotkriju misli mnogih srca!”

[36] Tu se nalazila i neka vjerovjesnica Ana, Penuelova kći iz Ašerova plemena, veoma stara žena. Poslije djevojaštva živjela je u braku sedam godina,

[37] a zatim sama, kao udovica, do osamdeset četvrte godine. Nije napuštala Hram, već je postom i molitvom danonoćno služila Bogu.

[38] Ona baš tada naiđe te počne zahvaljivati Bogu i govoriti o djetetu svima koji su iščekivali otkupljenje Jerusalema.

[39] Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vrate se u svoj grad Nazaret, u Galileju.

[40] Dijete je raslo i jačalo, puneći se mudrošću. Božija milost je bila s njim.

[41] Isusovi roditelji su svake godine o blagdanu Pashe išli u Jerusalem.

[42] Kad mu je bilo dvanaest godina, pošli su prema blagdanskom običaju.

[43] Poslije tih dana vraćali su se kući, a dječak Isus ostao je u Jerusalemu bez znanja roditelja.

[44] Mislili su da je sa ostalim svijetom. Odmaknuli su tako dan hoda, a onda ga počeli tražiti među rodbinom i poznanicima,

[45] ali ga nisu našli. Vrate se stoga u Jerusalem da ga tamo potraže.

[46] Poslije tri dana pronađu ga u Hramu među učiteljima kako ih sluša i postavlja im pitanja.

[47] Svi koji su ga slušali, divili su se njegovoj oštroumnosti i odgovorima.

[48] Kad ga roditelji opaze, veoma se začude. „Sine!”, reče mu majka. „Zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja sa strahom smo te tražili.”

[49] „Zašto ste me tražili?”, upita on. „Zar niste znali da ja moram biti u onome što je mojega Oca?”

[50] Ali oni nisu razumjeli šta im je htio reći.

[51] Vratio se zatim s njima u Nazaret i bio im je poslušan, a njegova majka je sve to brižno čuvala u svojem srcu.

[52] A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti kod Boga i ljudi.

Evanđelje Po Luki — Chapters