[1] Jedne je subote Isus bio na objedu kod nekog farizejskog vođe. Budno su pratili šta će učiniti,
[2] jer je tu bio čovjek koji je imao vodenu bolest.
[3] „Je li dopušteno liječiti subotom ili nije?”, upita Isus poznavaoce Zakona i farizeje.
[4] Šutjeli su. On dotakne bolesnog, izliječi ga i pusti ga da ode.
[5] A njima reče: „Ako vam sin ili vo padne u bunar, nećete li ga odmah izvaditi iako je subota?”
[6] Nisu nato imali šta odgovoriti.
[7] Vidjevši da gosti biraju počasna mjesta za stolom, reče im:
[8] „Kada te pozovu na svadbu, ne zauzimaj odmah počasno mjesto za stolom. Šta ako je pozvan neko ugledniji od tebe?
[9] Domaćin će ti tada reći: Ustupi mjesto ovome gostu! Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto za stolom.
[10] Nego, kada te ko pozove, zauzmi posljednje mjesto za stolom. Kad te domaćin vidi, prići će ti i reći: Prijatelju, dođi na bolje mjesto. Tako ćeš biti počašćen pred svim gostima.
[11] Ko sebe uzdiže, bit će ponižen, a ko se ponizi, bit će uzvišen.”
[12] Zatim se okrenu domaćinu i reče mu: „Kad priređuješ gozbu ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, braću, rodbinu ni bogate komšije. Jer oni će ti se odužiti uzvraćajući poziv.
[13] Nego, kad praviš gozbu pozovi siromahe, bogalje, hrome i slijepe.
[14] Tako ćeš biti blagoslovljen, jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti po oživljenju pravednika.”
[15] Kad je to čuo jedan od ljudi za stolom, uzvikne: „Blago onome koji bude blagovao u Carstvu Božijem!”
[16] Isus mu odgovori poredbom: „Neki je čovjek priredio veliku gozbu i pozvao mnogo ljudi.
[17] Kad je večera bila spremna, pošalje slugu i gostima poruči: Sve je spremno. Dođite!
[18] Ali se svi stanu izgovarati. Jedan reče: Kupio sam njivu, moram je pogledati. Molim te, neka mi oprosti.
[19] Drugi reče: Kupio sam, upravo, pet jarmova volova, moram ih oprobati. Molim te, neka mi oprosti.
[20] Treći reče: Upravo sam se oženio pa ne mogu doći.
[21] Sluga se vrati i ispriča gospodaru šta su mu rekli. Domaćin se tada naljuti pa rekne sluzi: Idi na gradske ulice i trgove, i dovedi prosjake, bogalje, hrome i slijepe.
[22] Kad je tako učinio, sluga javi: Gospodaru, doveo sam ih, ali ima još mjesta.
[23] Idi po puteljcima i oko ograda, te ih natjeraj da dođu da mi se napuni kuća, reče mu gospodar,
[24] jer vam kažem da nijedan od onih prvih koje sam pozvao neće okusiti ničega s moje trpeze.”
[25] S Isusom je putovalo mnoštvo ljudi.
[26] Isus im reče: „Ako neko dođe meni, a više voli svojega oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, i vlastiti život, taj ne može biti mojim učenikom.
[27] Ko ne uzme svoj krst i ne pođe za mnom, ne može biti mojim učenikom.
[28] Niko od vas ne bi počeo graditi kulu a da prije toga ne sjedne i ne izračuna može li je dovršiti.
[29] Inače bi mu se moglo dogoditi da izgradi samo temelj, a onda bi mu se svi koji to vide podsmjehivali:
[30] Ovaj je počeo graditi, a ne može dovršiti!
[31] Ili, koji bi car krenuo ratovati s drugim carem a da najprije ne sjedne i ne promisli može li se sa svojih deset hiljada suprotstaviti onome koji na njega dolazi s dvadeset hiljada?
[32] Ako ne može, poslat će izaslanstvo da zaište mir dok je neprijatelj još daleko.
[33] Zato niko ne može postati mojim učenikom, a da se nije svega odrekao.
[34] So je dobra. Ali ako so obljutavi, čime će se ona zasoliti?
[35] Nije dobra za zemlju ni za gnojivo, nego se baca. Ko ima uši, neka čuje!”