[1] Jedne su subote, dok je Isus prolazio zasijanim poljem, učenici počeli otkidati klasje, trti ga rukama i jesti.
[2] A neki farizeji rekoše: „Zašto činite ono što subotom nije dopušteno?”
[3] Isus im odgovori: „Niste li u Pismu čitali šta je učinio David kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli?
[4] Ušao je u Dom Božiji i jeo prineseni hljeb koji je samo svećenicima dopušteno jesti, pa ga je dao i svojim pratiocima.”
[5] Još im reče: „Sin Čovječiji gospodar je subote.”
[6] Druge subote Isus uđe u sinagogu i počne poučavati. Tu je bio jedan čovjek osušene desne ruke.
[7] Pismoznanci i farizeji pažljivo su motrili hoće li Isus u subotu liječiti, kako bi ga mogli optužiti.
[8] Ali Isus je znao njihove misli pa reče čovjeku suhe ruke: „Ustani i dođi ovamo na sredinu!” Čovjek se digne i stane ispred svih.
[9] Tada Isus reče: „Pitam vas: Šta je subotom dopušteno činiti, dobro ili zlo? Spasiti život ili ga upropastiti?”
[10] Pogleda ih sve uokolo pa reče čovjeku: „Ispruži ruku!” Čovjek je ispruži i ruka mu ozdravi.
[11] Oni se razgnjeve, te se počnu dogovarati šta da poduzmu protiv njega.
[12] Nedugo zatim ode Isus u goru da se moli. Cijelu noć se molio Bogu.
[13] Kad se razdanilo, pozove učenike te od njih izabere Dvanaestericu i nazva ih poslanicima:
[14] Simona kojega prozva Kefa, Andriju (Simonova brata), Jakova, Ivana, Filipa, Bartolomeja,
[15] Mateja, Tomu, Jakova sina Alfejeva, Simona zvanog Revnitelj,
[16] Judu sina Jakovljeva i Judu Iskariotskog, koji ga je poslije izdao.
[17] Isus s njima siđe s gore i zaustavi se na nekoj visoravni. Puno njegovih učenika, te silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje, Jerusalema, te sa tirskog i sidonskog primorja,
[18] nagrnulo je da ga sluša i da se izliječi od bolesti. Ozdravljali su i ljudi koje su mučili nečisti duhovi.
[19] Svi su ga pokušavali dotaknuti, jer je iz njega izlazila sila, a on je sve liječio.
[20] Isus se okrenu prema učenicima i reče: „Blago vama, siromasi, jer vaše je Carstvo Božije!
[21] Blago vama koji ste sada gladni, jer ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete, jer ćete se smijati!
[22] Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas odbace i naruže i prezru vaše ime kao zločinačko, zbog Sina Čovječijega!
[23] Kad se to dogodi, radujte se, jer je velika vaša nagrada na Nebu. Jer su i prema vjerovjesnicima tako postupali njihovi očevi!
[24] Teško vama, bogataši, jer ste već primili svoju utjehu.
[25] Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati. Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati.
[26] Teško vama kad vas svi budu hvalili, jer su tako i lažne vjerovjesnike hvalili njihovi očevi.”
[27] „Vama koji me slušate, kažem: Volite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze.
[28] Blagoslovite one koji vas proklinju i molite se za one koji vas zlostavljaju.
[29] Udari li vas ko po obrazu, pružite mu i drugi. Uzme li vam ko ogrtač, dajte mu i košulju!
[30] Ko god vam šta traži, dajte mu, a od onoga ko vam otima ne tražite da vam vrati!
[31] Postupajte prema drugima onako kako želite da drugi postupaju prema vama.
[32] Kakvo dobro činite ako volite samo one koji vas vole? Ta i grešnici vole one koji njih vole.
[33] I ako dobro činite onima koji vama čine dobro, šta posebno činite? To čine i grešnici.
[34] Ako posuđujete samo onima od kojih očekujete uzvrat, kakva vam korist od toga? I grešnici posuđuju grešnicima da jednako prime natrag.
[35] Ali vi volite svoje neprijatelje. Činite dobro i posuđujte, ne nadajući se ničemu zauzvrat. Tako će vam nagrada biti velika i bit ćete djeca Svevišnjega, Koji je milostiv i prema nezahvalnicima i opakima.
[36] Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac.
[37] Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Ne sudite drugima, pa se ni vama neće suditi. Opraštajte, pa će vam se opraštati.
[38] Dajte, pa će vam se dati. Dobra mjera, i to zbijena, protresena i preobilna, istrest će vam se u krilo. Jer kakvom mjerom dajete, takvom će se i vama davati.”
[39] Zatim im Isus ispriča: „Može li slijepac slijepca voditi? Obojica će upasti u jamu.
[40] Učenik nije veći od učitelja, ali ko je sve naučio, ravan je svojem učitelju.
[41] Što imaš gledati trun u oku brata svojega kad u vlastitome oku ni brvna ne opažaš?
[42] Kako ti koji u vlastitome oku ne vidiš ni brvna, možeš reći bratu: Daj da ti izvadim trun iz oka. Licemjeru! Izvadi najprije brvno iz svog oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako da izvadiš trun iz oka bratova!”
[43] „Dobro stablo ne može roditi loš rod niti loše stablo može uroditi dobrim rodom.
[44] Svako se stablo po rodu poznaje. Ne beru se s trnja smokve niti s gloga grožđe.
[45] Dobar čovjek iz svojega srca iznosi dobro, a zao iz svojega zlog srca zlo. Čovjek na usta iznosi ono čime mu je ispunjeno srce.”
[46] „Zašto me zovete Gospode, Gospode, a ne činite što vam kažem?”
[47] „Reći ću vam kakav je svaki koji dolazi meni te sluša šta govorim i čini tako:
[48] on je poput čovjeka koji gradi kuću, te iskopa dubok temelj i izgradi kuću na stijeni. Kad dođe poplava i navale bujice, ona ostane, jer je dobro izgrađena.
[49] A onaj ko sluša riječi ali ne čini tako, sličan je čovjeku koji kuću izgradi na tlu, bez temelja. Kad na nju navali bujica, ona se brzo razvali i od nje ostane samo ruševina.”