[1] Isus ispriča učenicima ovu pripovijest: „Imao neki bogataš upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje.
[2] Bogataš ga pozove i rekne mu: Šta to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju, jer više ne možeš biti upraviteljem.
[3] Upravitelj nato pomisli: Šta da radim kad me gospodar otpusti? Da kopam? Nisam dovoljno snažan za to. Da prosjačim? Bilo bi me stid.
[4] Znam šta ću! Budem li tako uradio, primit će me ljudi u svoje domove, kad mi oduzme upraviteljstvo.
[5] Pozove zatim jednoga po jednoga gospodarova dužnika. Prvoga upita: Koliko duguješ mojem gospodaru?
[6] Sto bata ulja, odgovori on. Uzmi brzo račun i sjedi pa upiši pedeset, reče upravitelj.
[7] I drugoga upita: Koliko duguješ? Sto kora pšenice, odgovori. Uzmi svoj račun i napiši osamdeset, reče mu upravitelj.
[8] I gospodar pohvali dovitljivost nepoštenoga upravitelja, jer sinovi ovoga svijeta mudriji su prema svojima od sinova svjetlosti.
[9] Kažem vam, stecite sebi prijatelje lažnim bogatstvom, pa će vas, kad ga ponestane, primiti u Vječni dom.
[10] Ko je vjeran u malom, bit će vjeran i u velikom, a ko je nepošten u malom, bit će nepošten i u velikom.
[11] Ako, dakle, niste vjerni u lažnom bogatstvu, ko će vam povjeriti istinsko blago?
[12] Ako niste bili vjerni s tuđim, ko će vam dati vaše vlastito?
[13] Nijedan sluga ne može služiti dvojicu gospodara. Ili će jednoga mrziti a drugoga voljeti, ili će jednome biti odan a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Boga i bogatstvo.”
[14] Farizeji, koji su voljeli novac, sve su to slušali i rugali se.
[15] Isus im reče: „Vi se pred ljudima pretvarate da ste pravedni, ali Bog poznaje vaša srca. Jer što ljudi uzvisuju, Bogu je gnusno.”
[16] „Zakon i Vjerovjesnici bili su do Ivana, a od tada se najavljuje Božije carstvo, i svako u njega hrli.
[17] Lakše će propasti nebo i zemlja nego ijedan potez pera u Zakonu.
[18] Ko otpusti ženu, pa se oženi drugom, čini preljubu. I ko se oženi otpuštenom ženom, čini preljubu.”
[19] „Bio neki bogataš koji se odijevao u grimiz i tanki lan, i koji se svakoga dana obilno gostio.
[20] Pred njegovim je vratima sav u čirevima ležao siromah Lazar,
[21] čeznući da se najede ostataka sa bogataševa stola. Psi su dolazili i lizali mu čireve.
[22] Siromah najzad umre, i anđeli ga odnesu u Abrahamovo naručje. Umre zatim i bogataš, te ga ukopaju.
[23] Dok je bio na teškim mukama u podzemlju, vidi u daljini Lazara u naručju Abrahamovom.
[24] Oče Abrahame!, zavapi on, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak prsta u vodu da mi rashladi jezik, jer se mučim u ovome plamenu.
[25] Sinko moj, odgovori mu Abraham, sjeti se da si ti za života primio svoja dobra, a Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
[26] Osim toga, između nas je golema provalija, tako da ni oni koji bi htjeli prijeći vama, ne mogu to učiniti, a ni s vaše strane nema prijelaza ovamo.
[27] Bogataš nato reče: Molim te, oče, pošalji onda Lazara u dom mojega oca.
[28] Imam petericu braće. Neka ih opomene da i oni ne dospiju u ovo mjesto muka.
[29] Ali Abraham reče: Imaju Mojsija i vjerovjesnike. Neka njih poslušaju.
[30] Neće, oče Abrahame! Ali ako im dođe ko od mrtvih, odvratit će se od grijeha, reče bogataš.
[31] Ali Abraham reče: Ako ne slušaju Mojsija i vjerovjesnike, neće vjerovati ni onom ko ustane iz mrtvih.”