[1] Isus reče učenicima: „Nemoguće je da nema sablazni, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi sablazan.
[2] Takvome bi bilo bolje da se baci u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malehnih.
[3] Pazite na se! Ako ti brat zgriješi, ukori ga, pa mu oprosti ako se pokaje.
[4] Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: Kajem se, oprosti mu!”
[5] „Dodaj nam vjere”, kazaše poslanici Gospodu.
[6] „Da imate vjere koliko je gorušicino zrno, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!, i poslušao bi vas.
[7] Ko od vas kad mu sluga uđe u kuću, nakon što je orao ili čuvao ovce, kaže odmah da sjedne i jede?
[8] Neće li mu reći: Pripremi mi jelo i opaši se da mi služiš dok jedem i pijem, a poslije ti možeš jesti i piti.
[9] Zasigurno nema zahvalnosti prema sluzi, jer je izvršio samo ono što mu je naređeno.
[10] Tako i vi, kad izvršite što vam je naređeno, recite: Samo smo sluge ništavne koje obavljaju svoju dužnost.”
[11] Putujući dalje prema Jerusalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje.
[12] Dok je ulazio u neko selo, dođu mu ususret deseterica gubavaca. Zaustave se podalje
[13] i počnu vikati: „Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!”
[14] Kad ih spazi, Isus im reče: „Idite i pokažite se svećenicima!” Oni krenu i putem se očiste od gube.
[15] Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas.
[16] Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarićanin.
[17] Isus upita: „Zar nisu deseterica ozdravila? Gdje su ona deveterica?
[18] Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga stranca?”
[19] Čovjeku zatim reče: „Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila.”
[20] Farizeji upitaju Isusa: „Kada će doći Božije carstvo?” On im odgovori: „Ono ne dolazi tako da se to može vidjeti.
[21] Neće se moći reći: Gle, ovdje je, ili gle, tamo je! Božije carstvo je u vama.”
[22] A kad je razgovarao s učenicima, reče im: „Dolazi vrijeme kada ćete zaželjeti vidjeti jedan dan od dana Sina Čovječijega, ali nećete moći.
[23] Tada će vam govoriti: Eno ga tamo! i evo, ovdje je!, ali ne idite tamo i nikud ne jurite tražeći me.
[24] Jer dolazak Sina Čovječijega bit će poput munje koja sijevne na jednom kraju obzorja i obasja sve do drugog kraja.
[25] Ali najprije mora mnogo pretrpjeti, jer će Ga ovaj naraštaj odbaciti.
[26] Kada bude dolazio Sin Čovječiji bit će kao i u vrijeme Noe.
[27] Ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u barku. A tada je došao potop i sve uništio.
[28] Bit će slično kao i u Lotovo doba: jeli su i pili, kupovali i prodavali, obrađivali zemlju i gradili
[29] sve do dana kada je Lot otišao iz Sodome. A tada je s neba zapljuštao oganj i sumpor i sve ih uništio.
[30] Isto tako će biti u dan kad će se objaviti Sin Čovječiji.
[31] Ko se tog dana nađe na krovu, a stvari mu u kući, neka ne ulazi da ih uzme. Ko bude u polju, neka se ne okreće za onim što je ostavio!
[32] Sjetite se Lotove žene!
[33] Ko bude nastojao sačuvati svoj život, izgubit će ga, a ko ga izgubi, sačuvat će ga.
[34] Kažem vam da će se i od dvoje koji te noći budu u istoj postelji jedno uzeti, a drugo ostaviti.
[35] Od dvije žene koje budu zajedno mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti.”
[37] „A gdje to, Gospode?”, upitaju učenici. Isus odgovori: „Gdje bude strvina, skupljat će se orlovi.”