[1] Uđe Isus u Jerihon. Dok je prolazio gradom,
[2] pojavi se čovjek po imenu Zakej, porezni upravitelj i bogataš.
[3] Želio je vidjeti Isusa, ali je bio suviše nizak rastom da bi ga mogao vidjeti preko mnoštva.
[4] On zato potrči naprijed i popne se na smokvu da bi vidio Isusa, jer je tuda morao proći.
[5] Kad je Isus stigao do njega, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, brzo siđi! Danas moram ostati u tvojoj kući.”
[6] Zakej brzo siđe i primi ga sav radostan.
[7] Ali narod koji je to posmatrao počne prigovarati: „Otišao je takvom grešniku u goste!”
[8] A Zakej ustane i kaže Gospodu: „Gospode, polovicu svojeg imanja dat ću sirotinji, a svakome koga sam prevario, četverostruko ću vratiti.”
[9] Isus reče: „Danas je u ovu kuću došlo spasenje, jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin!
[10] Sin Čovječiji došao je tražiti i spasiti izgubljene.”
[11] Narod je sve to slušao. Kako je već bio nadomak Jerusalemu, mislili su da će se Carstvo Božije odmah pojaviti. Isus im zato ispriča poredbu:
[12] „Neki ugledan čovjek morao otputovati u daleku zemlju da tamo primi carstvo, a zatim se vratiti.
[13] Pozove zato desetericu svojih sluga, dade im deset mina, te im rekne: Trgujte time dok ne dođem.
[14] Ali njegovi građani su ga mrzili i poslali za njim glasnike s porukom: Ne želimo da on vlada nad nama.
[15] Kad se vratio primivši carstvo, zapovjedi da mu pozovu sluge kojima je dao novac. Htio je znati koliko je koji zaradio.
[16] Prvi sluga dođe i reče: Gospodaru, tvoja mina donese deset mina.
[17] Odlično, dobri slugo, reče mu on. Zato što si bio vjeran u malom, dajem ti da vladaš nad deset gradova.
[18] Drugi sluga dođe i reče: Tvoja mina donese pet mina, gospodaru.
[19] Vladaj nad pet gradova, reče i njemu.
[20] Ali treći sluga dođe i reče: Gospodaru, evo ti tvoje mine. Držao sam je skrivenu u rupcu.
[21] Strepio sam zato što si strog čovjek. Uzimaš što nisi založio i žanješ što nisi posijao.
[22] Zli slugo!, odgovori mu gospodar. Sudit ću ti prema tvojim riječima. Znao si da sam strog, da uzimam što nisam založio i da žanjem što nisam posijao.
[23] Zašto onda nisi moj novac uložio u mjenjačnicu? Tako bih barem dobio kamate.
[24] Zatim reče onima pored njega: Oduzmite mu minu i dajte je onome koji ih ima deset.
[25] Ali, gospodaru, pa on već ima deset mina!, kazali su.
[26] Velim vam, odgovori im car, onome ko ima dat će se još, a onome ko nema oduzet će se i ono što ima.
[27] A moje neprijatelje, koji nisu htjeli da nad njima vladam, dovedite ovamo i smaknite ih preda mnom.”
[28] Nakon što je to ispričao, krene Isus dalje prema Jerusalemu.
[29] Kad se približio Betfagi i Betaniji, mjestima na Maslinskoj gori, pošalje naprijed dvojicu učenika.
[30] „Idite u ono selo što je pred vama”, reče im, „i čim uđete, vidjet ćete privezano magare, koje još niko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo.
[31] Upita li vas ko: Zašto ga odvezujete?, recite samo: Treba Gospodu.”
[32] Oni odu i nađu magare kako im je rekao.
[33] Dok su ga odvezivali, vlasnici ih upitaju: „Zašto odvezujete magare?”
[34] „Gospodu treba”, odgovore oni.
[35] Dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje ogrtače, te posade Isusa na nj.
[36] Narod je pred Isusom prostirao svoje ogrtače po putu.
[37] Kad se već približio obronku Maslinske gore, mnoštvo njegovih sljedbenika počne na sav glas radosno slaviti Boga za sva čudesa što su vidjeli:
[38] „Blagoslovljen car, onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na Nebu i slava na visini!”
[39] Ali neki farizeji među njima kazaše: „Učitelju, ukori svoje učenike.”
[40] „Kažem vam”, reče im Isus, „ako oni ušute, klicat će kamenje.”
[41] Kad se približi gradu i ugleda ga, Isus zaplaka nad njim:
[42] „Kako bih volio da si danas pronašao put mira! Ali skriven je od tebe.
[43] Doći će dani kada će neprijatelj podići nasip, opkoliti te i pritisnuti sa svih strana.
[44] Sravnit će sa zemljom i tebe i tvoju djecu u tebi. Neće od tebe ostati ni kamena na kamenu, jer nisi spoznao svoj dan pohođenja.”
[45] Kad je ušao u Hram, počne Isus iz njega tjerati trgovce.
[46] „Pisano je: Moj dom će biti Dom molitve, a vi ste ga pretvorili u razbojničku pećinu”, reče im.
[47] Isus je svakodnevno poučavao u Hramu, a svećenički poglavari i pismoznanci, zajedno s narodnim starješinama, smišljali su kako da ga ubiju,
[48] ali im to nije polazilo za rukom, jer je sav narod prianjao uz njega da ga sluša.