[1] Narod zemlje proglasi Joahaza, Jošijina sina, kraljem u Jerusalemu umjesto njegova oca Jošije.
[2] Joahaz je imao dvadeset i tri godine kada je postao kralj, a vladao je tri mjeseca u Jerusalemu.
[3] Kralj Egipta ga svrgne sa prijestolja u Jerusalemu i nametne zemlji danak od stotinu talenata srebra i jednog talenta zlata.
[4] Tako egipatski kralj postavi njegovog brata Elijakima za kralj nad Judejom i Jerusalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegovog brata Joahaza Neko odvede u Egipat.
[5] Jojakim je imao dvadeset i pet godina kada je postao kralj, a vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Činio je ono što je zlo u očima Gospoda, Boga svoga.
[6] Potom protiv njega pođe Nabukodonosor, babilonski car, i okuje ga u dva mjedena lanca kako bi ga odveo u Babilon.
[7] Sa sobom je odnio i svakojakog pribora iz Gospodnjeg hrama, i sve to postavi u svoj hram u Babilonu.
[8] A ono što se još može reći o Jojakimu i njegovim grozotama, o tome što je činio i šta je pronađeno na njemu, gle, sve je to zapisano u knjizi kraljeva Izraela i Jude. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Jojakin.
[9] Jojakin postade kralj nakon osam godina, a vladao je tri mjeseca i deset dana u Jerusalemu.
[10] No, oko nove godine pošalje car Nabukodonosor po njega i dâ ga odvesti u Babilon sa svim dragocjenostima iz Gospodnjeg hrama; zatim proglasi Sedekiju, njegovog brata, kraljem Judeje i Jerusalema.
[11] Sedekija je imao dvadeset i jednu godinu kada je postao kralj, a vladao je jedanaest godina u Jerusalemu.
[12] Činio je ono što je zlo u očima Gospoda, Boga svoga i nije se ponizio pred vjerovjesnikom Jeremijom, koji je pred njim govorio iz Gospodnjih usta.
[13] Uz to je otpao od cara Nabukodonosora, koji je od njega uzeo zakletvu pred Bogom, i postao je tvrdoglav i tako tvrdog srca da se nije htio okrenuti Gospodu, Bogu Izraela.
[14] Teško se ogriješiše i svi predvodnici svećenika i sav narod, slijedeći grozote naroda i onečistiše Gospodnji hram koji je posvetio u Jerusalemu.
[15] Zato im je Gospod, Bog njihovih očeva, stalno slao glasnike, jer Mu je bilo žao Njegovog naroda i Svoga Hrama.
[16] No, oni su prezreli Božije glasnike, ismijavali su Njegove riječi i vjerovjesnike, sve dok se Gospodnja srdžba ne raspali toliko na narod da je nije više bilo moguće stišati.
[17] Tad pusti kaldejskog kralja da pođe protiv njih, a on mačem pogubi njihove mladiće u njihovom svetom Hramu. Nije štedio ni mladiće ni djevice, nije imao milosti za stare i one bogate danima; sve ih je predao u njegove ruke.
[18] Dao je da sav pribor Gospodnjeg hrama, veliki i mali, sve dragocjenosti Gospodnjeg doma, kraljeve riznice i blago njegovih knezova, bude odneseno u Babilon.
[19] Tako do temelja spališe Božiji hram i srušiše zidine Jerusalema, i ognjem udariše na sve palače; sve dragocjenosti tako propadoše.
[20] A one preostale koji su izmakli maču odvede u Babilon, i oni postadoše sluge njemu i njegovim sinovima sve dok vlast ne prisvoji carstvo Perzijanaca.
[21] Tako je zemlja uživala u subotnjem miru. Mirovala je vrijeme pustoši svoje dok se ne ispuni onih sedamdeset godina o kojima je Gospod govorio kroz Jeremiju.
[22] U prvoj godini vladavine Kira, perzijskog cara, Gospod podigne duh Kira, cara Perzije, kako bi se ispunila Gospodnja riječ koja je upućena kroz Jeremiju. I Kir dade proglas cijelom carstvu, dade to proširiti pismeno i usmeno:
[23] „Ovako zbori Kir, car Perzije: ‘Gospod, Bog nebesa, podložio mi je sva kraljevstva zemlje i naredio da Mu podignem Hram u Jerusalemu, koji je u Judeji. Ko od vas pripada Njegovom narodu neka pođe gore i neka je Gospod, Bog njegov, uz njega!’”