Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 5:47

[1] Ahaz je imao dvadeset godina kada je postao kralj, a vladao je šesnaest godina u Jerusalemu, no, nije činio ono što je pravo u očima Gospodnjim kao njegov otac David,

[2] nego je slijedio staze izraelskih kraljeva, i još se drznuo da izlije likove Baalima.

[3] Kadio je u dolini Hinom i dao da njegovi sinovi prolaze kroz vatru, slijedeći grozne običaje neznaboških naroda koje je Gospod rastjerao pred Izraelovim sinovima.

[4] Prinosio je žrtve i kadio na visinama i gorama, i pod svim zelenim stablima.

[5] Zato ga je Gospod, Bog njegov, predao u ruke aramejskog kralja koji ga je potukao i porobio mnoštvo njegovih ljudi koje je odveo u Damask. Predan je i u ruke izraelskog kralja koji mu je nanio strašan poraz.

[6] Naime, Pekah, sin Ramelijin, dade u jednom danu poubijati stotinu i dvadeset hiljada muževa, hrabrih ljudi, jer su se odrekli Gospoda, Boga svoga.

[7] A Zikri, efrajimski junak, ubije Maaseju, kraljevog sina, upravitelja dvora Azrikama i Elkanu, drugog do kralja.

[8] Tako Izraelovi sinovi od svoje braće zarobiše i odvedoše dvjesta hiljada žena, sinova i kćeri, napljačkaše veliki plijen i odnesoše ga u Samariju.

[9] A tamo je živio jedan Gospodnji vjerovjesnik koji se zvao Oded. On izađe pred vojsku koja se vraćala u Samariju i reče: „Gle, Gospod, Bog očeva vaših, predao ih je u vaše ruke jer se razgnjevio na Judu, a vi ste ih poklali u takvom bijesu koji je odzvonio do samog neba!

[10] A sada vam je namjera da djecu Jude i Jerusalema tako pogazite i potlačite da vam budu sluge i sluškinje? Zar sami niste grešni pred Gospodom, Bogom svojim?

[11] Zato me sada poslušajte i zarobljenike koje su dovela vaša braća pošaljite nazad, jer užareni gnjev Gospodnji je nad vama!”

[12] Tad ustade nekoliko muževa, zapovjednika Efrajimovih sinova, i to Azarja, Johananov sin, Berekja, Mešilemotov sin, Ezekija, Šalumov sin i Amasa, Hadlajev sin, protiv vojske koja se vraćala,

[13] i oni im se obratiše ovim riječima: „Nemojte da zarobljenike dovodite ovamo, jer ćete na nas sručit krivnju pred Gospodom! Vaš naum je da umnožite naše prijestupe i grijehe, no, krivica naša i užareni gnjev nad Izraelom je već dovoljno velik!”

[14] Tad ratnici oslobodiše zarobljenike i plijen pred poglavarima i cijelom zajednicom.

[15] No, ovi muževi koji su navedeni imenima pođu među zarobljenike i obuku sve one koji su među njima bili bez odjeće i obuće. Nahraniše ih, napojiše i pomazaše, a one koji su bili preslabi da hodaju na magarcima odvedu u palmov grad Jerihon, kod njihove braće. Potom se vratiše u Samariju.

[16] U ono vrijeme je kralj Ahaz poslao glasnika kraljevima Asirije i od njih zatražio pomoć.

[17] Edomci su ponovo upali u zemlju, potukli Judejce i odveli zarobljenike.

[18] Filistejci upadoše u gradove Šefeli i na jug Jude i osvojiše Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo s okolnim selima i naseliše se tu.

[19] Naime, Gospod je ponizio Judejce zbog izraelskog kralja Ahaza, jer je u Judeji uveo obijest i grozno se ogriješio o Gospoda.

[20] Tako asirski kralj Tiglat-Pileser pođe protiv njega i stjera ga u još veću nevolju umjesto da mu pomogne.

[21] Ahaz je opljačkao Gospodnji hram, kraljev dvor i knezove, i sve dao kralju Asirije, ali mu to nije pomoglo.

[22] Zaista, kralj Ahaz se u ovim vremenima nevolje još teže ogriješio o Gospoda!

[23] Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga potukli, govoreći: „Hoću žrtvovati jer bogovi Arama pomažu njima, ne bi li pomogli i meni!” No, oni su samo poslužili da pomognu pri padu cijelog Izraela i njega samog.

[24] Ahaz je iznio sav pribor iz Božijeg hrama, polomio ga i zaključao kapije Gospodnjeg hrama, i izgradio žrtvenike u svakom ćošku Jerusalema.

[25] U svakom je judejskom gradu dao podignuti visine kako bi kadio drugim bogovima i tako je Gospoda, Boga očeva svojih, dražio i izazivao.

[26] No, ono što se još može reći o njemu i njegovim stazama, prijašnjim i docnijim, gle, sve je to zabilježeno u knjizi kraljeva Jude i Izraela.

[27] Naposljetku, Ahaz počinu sa svojim očevima, i bi sahranjen u gradu, u Jerusalemu; no, nisu ga sahranili u grobovima izraelskih kraljeva. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Ezekija.

Druga Knjiga Ljetopisa — Chapters