[1] U prvoj godini vladavine perzijskog cara Kira, Gospod podigne Kirov duh da bi se ispunila Gospodnja riječ kroz Jeremiju, i on dade proglas u cijelom carstvu, obznani ga pismeno, i poruči:
[2] „Ovako zbori Kir, car Perzije: ‘Gospod, Bog neba, podložio mi je sva kraljevstva zemlje i naredio da Mu podignem Hram u Jerusalemu koji je u Judeji.
[3] A neka je vaš Bog uz one među vama koji pripadaju Njegovom narodu, i neka pođe u Jerusalem, koji je u Judeji, i neka gradi Hram Gospoda, Boga Izraela, jer On je Bog u Jerusalemu!
[4] A neka svakome koji je još ostao u nekom mjestu kao tuđinac pomognu ljudi toga mjesta srebrom i zlatom, dobrima, stokom i darovima za Božiji hram u Jerusalemu!’”
[5] Tad porodični poglavari Jude i Benjamina krenu, krenu i leviti i svećenici, i svako kome je Bog podigao duh da pođe i da gradi Božiji hram u Jerusalemu.
[6] Svi susjedi su im pomagali srebrenim i zlatnim priborom, dobrima, stokom i dragocjenim darovima, i pored onoga što su davali dobrovoljno.
[7] Tako car Kir dade pribor Gospodnjeg hrama koji je Nabukodonosor odnio iz Jerusalema i postavio u hram svoga boga.
[8] Kir to pošalje preko rizničara Mitredata, koji ga izbroji i predade Šešbaru, judejskom knezu.
[9] A ovo je njihov broj: trideset zlatnih i hiljadu srebrenih zdjela, dvadeset devet noževa,
[10] trideset zlatnih i četiri stotine i deset srebrenih zdjela druge vrste, i hiljadu komada drugoga posuđa.
[11] Ukupno je bilo pet hiljada i četiri stotine komada zlatnog i srebrenog pribora. Šešbar je sve ovo ponio sa sobom kad su prognanici bili vođeni iz Babilona u Jerusalem.