[1] Tako je i kraljica Sabe čula za Salomonovu slavu, i dođe u Jerusalem da Salomona iskuša zagonetkama. Pratila ju je velika povorka, puna kamila, začina, zlata i dragog kamenja. Salomonu je, nakon što je stigla, kazala sve ono što joj je bilo na srcu.
[2] Salomon joj dade odgovor na sva njena pitanja, jer Salomonu nije ništa bilo skriveno; nije bilo ničega na šta ne bi mogao dati odgovor.
[3] Kada je kraljica Sabe vidjela Salomonovu mudrost i dvor, koji je sagradio,
[4] hranu na stolovima, domove i odjeću njegovih knezova, nastup njegovih sluga, njegove peharnike i njihovu odjeću, paljenice koje je prinosio kod Gospodnjeg hrama, ona se posve zadivi.
[5] Tad reče kralju: „Ono što sam u mojoj zemlji čula o tvojim djelima i mudrosti tvojoj je istina!
[6] Nisam vjerovala njihovim riječima dok nisam došla i sve ovo vidjela svojim očima; i gle, ni polovicu tvoje velike mudrosti nisu dočarali! Nadvisuješ sve glasine koje sam čula!
[7] Sretni tvoji ljudi, doista, sretne su tvoje sluge koje postojano stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost!
[8] Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, kojemu si mio, tako da te postavio na Njegovo prijestolje i učinio kraljem pred Gospodom, Bogom tvojim! Tvoj Bog te načinio kraljem da pošteno postupaš i čuvaš pravo jer ljubi Izrael, jer ga hoće dovijeka održati!”
[9] I ona kralju darova stotinu dvadeset talenata zlata i silu začina i dragog kamenja; inače nije bilo takvih začina kakve je kraljica Sabe darovala kralju Salomonu.
[10] Uz to su Hiramove i Salomonove sluge, oni koji su donosili zlato iz Ofira, donijeli još i sandalovine i dragog kamenja.
[11] I kralj dade da se od sandalovine izrade potpore za Gospodnji hram i kraljev dvor, također je dao da se izrade citre i harfe za pjevače; tako nešto nikada prije nije viđeno u zemlji Judeji.
[12] A kralj Salomon je kraljici Sabe dao sve što je poželjela i za što je zamolila, puno više od onoga što je ona darovala kralju. Potom se ona vrati u svoju zemlju sa svojim slugama.
[13] Zlato koje je Salomon primao tokom jedne godine bilo je teško šeststo šezdeset i šest talenata,
[14] ne brojeći ono što su donosile zanatlije i trgovci. Svi kraljevi Arabije i gradonačelnici zemlje donosili su zlato i srebro Salomonu.
[15] I kralj Salomon dade da se iskuje dvjesto dugih štitova od kovanog zlata; šeststo šekela kovanog zlata je upotrijebljeno za svaki štit.
[16] Uz to je dao da se izradi tristo manjih štitova od kovanog zlata, gdje je potrošeno po tristo šekela kovanog zlata za jedan mali štit. I kralj ih dade smjestiti u kući libanonske šume.
[17] Kralj je dao da se izradi jedno veliko prijestolje od slonovače i naredio je da se obloži najčišćim zlatom.
[18] Prijestolje je imalo šest stepenica i zlatno podnožje pričvršćeno uz prijestolje. S obje strane sjedišta su bili pričvršćeni nasloni za ruke, a dva lava su stajala kraj naslona.
[19] Dvanaest lavova je stajalo tamo na šest stepenica s obje strane. Ništa slično nikada nije izrađeno u bilo kojem kraljevstvu.
[20] I Salomonovi pehari su bili izrađeni od zlata i sav pribor u kući libanonske šume je bio izrađen od najčišćeg zlata, jer je u Salomonovo vrijeme srebro bilo bezvrijedno.
[21] Kraljevi brodovi su plovili za Taršiš sa Hiramovim slugama. Tako su ovi taršiški brodovi stizali jednom u tri godine, i dovozili zlato, srebro, slonovaču, majmune i paunove.
[22] Kralj Salomon tako bi bogatiji i mudriji od svih kraljeva svijeta.
[23] Svi kraljevi svijeta su dolazili pred Salomonovo lice da čuju njegovu mudrost koju je Bog položio u njegovo srce.
[24] Svaki je sa sobom donosio darove, srebreni ili zlatni pribor, odjeću, oružje, začine, konje ili tegleću stoku. Tako su činili iz godine u godinu.
[25] Salomon je imao četiri hiljade štala za konje i bojna kola i dvanaest hiljada jahača; njih je postrojio u gradove kola i poslao kralju u Jerusalem.
[26] Bio je vladar nad svim kraljevima, sve od Eufrata pa do zemlje Filistejaca i granica Egipta.
[27] I kralj učini da je u Jerusalemu bilo srebra kao kamenja, a kedrovine kao dudova što rastu u Šefeli.
[28] Salomonu su dovodili konje iz Egipta i svih drugih zemalja.
[29] A ono što je preostalo reći o Salomonu, sve događaje koji su se odigrali prije ili docnije, zar nije sve to zapisano u povijesti vjerovjesnika Natana, u predskazivanjima Ahije Šilonjanina i u viđenjima vidovnjaka Adona o Jeroboamu, Nebatovu sinu.
[30] Salomon je vladao nad cijelim Izraelom iz Jerusalema četrdeset godina.
[31] I Salomon počinu uz svoje očeve, sahraniše ga u gradu njegovog oca Davida, a na prijestolju ga naslijedi njegov sin Roboam.