[1] I Abija počinu sa svojim očevima i sahraniše ga u Davidovom gradu. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Asa. U njegovo vrijeme zemlja je uživala u miru deset godina.
[2] Asa je činio ono što je bilo pravo i dobro pred Gospodom, Bogom njegovim.
[3] Naime, uklonio je tuđe žrtvenike i visine, polomio kamene spomenike i oborio Ašere;
[4] naredio je Judejcima da traže Gospoda, Boga svojih očeva, i da slijede Njegove zakone i zapovijedi.
[5] Iz svih judejskih gradova je uklonio visine i sunčane stupove, i kraljevstvo je uživalo u miru za vrijeme njegove vladavine.
[6] Podigao je tvrde gradove u Judeji, jer je u ono vrijeme u zemlji bio mir i niko nije vodio rat protiv njega; Gospod mu dade mir.
[7] Tako se Asa obrati Judejcima: „Dajte da podignemo ove gradove i da ih okružimo zidinama i tornjevima, da učvrstimo kapije i prijevornice, jer je zemlja još slobodna pred nama! Zato što smo tražili Gospoda, Boga svoga; mi smo Ga tražili, a On nam je dao mir svuda uokolo!” Tako su gradili i imali uspjeha.
[8] Asa je podigao i vojsku koja je nosila duge štitove i koplja, tristo hiljada muževa iz Judeje, a dvjesto osamdeset hiljada iz Benjamina, naoružani malim štitovima i vješti sa lukom. Sve su ovo bili silni junaci.
[9] Tad se protiv njih uzdigne Zerah iz Kuša sa vojskom koja je brojala hiljadu puta hiljadu muževa, i tristo bojnih kola. Tako je napredovao do Mareše.
[10] A Asa mu krene u susret. Potom se postrojiše za boj u dolini Sefat kod Mareše.
[11] Asa se pomoli Gospodu, Bogu svome, govoreći: „Gospode, u Tvojoj pomoći nema razlike, bio slab ili jak. Pomozi nam Gospode, Bože naš, jer se oslanjamo na Te i u Tvoje ime smo pošli na ovu rulju! Ti si naš Bog, Gospode! Pred Tobom ne opstaje nikakva sila smrtnička!”
[12] Tad Gospod udari na muževe iz Kuša pred Asom i Judejcima i oni se razbježaše.
[13] A Asa ih je sa svojim narodom gonio sve do Gerara. Palo je toliko muževa iz Kuša da se nikada više nisu oporavili, nego ih je razbio Gospod i Njegova vojska; napljačkali su i puno plijena.
[14] I oni udariše na sve gradove oko Gerara, jer ih je pohodio Gospodnji strah. A opljačkali su sve gradove, jer je u njima bilo mnogo ratnog plijena.
[15] Udarili su i na šatore pastira i odveli mnoštvo ovaca i kamila, a potom se vratiše u Jerusalem.