[1] Potom je Jošija proslavio Gospodu Pashu u Jerusalemu. Pashu su zaklali četrnaestog dana prvog mjeseca.
[2] Svećenike je poslao na njihova mjesta i ohrabrio ih za službu.
[3] Obratio se i levitima, njima koji su poučavali cijeli Izrael i koji su se posvetili Gospodu i rekao: „Unesite sveti Kovčeg u Hram koji je Salomon, sin Davidov, kralj Izraela, izgradio! Ne morate ga više nositi na vlastitim ramenima; a sada služite Gospodu, Bogu svome, i vašem narodu Izraelu!
[4] Budite spremni po domovima vaših otaca, po vašim redovima, po propisima Davida, kralja Izraela i po odredbama njegova sina Salomona;
[5] postrojite se u svetištu, po redovima domova otaca vaše braće, ljudi iz naroda, i po levitskim domovima otaca,
[6] pa zakoljite Pashu! Posvetite se i spremite Pashu za vašu braću da postupaju po riječima Gospoda kroz Mojsija!”
[7] Tako Jošija pokloni ljudima iz naroda sitne stoke, janjaca i koza, sve za pashalne žrtve prisutnima, njih trideset hiljada; uz to i tri hiljade kraljevih goveda.
[8] I Jošijini knezovi podijeliše narodu darove, kao i svećenicima i levitima. Hilkija, Zaharija i Jehiel, predvodnici Gospodnjeg hrama, dadoše svećenicima za pashalne žrtve dvije hiljade i šeststo janjaca i tristo goveda.
[9] Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel, Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici levita, darovaše levitima za pashalne žrtve pet hiljada janjaca i petsto goveda.
[10] Nakon ovih priprema za službu svećenici stadoše na svoja mjesta i leviti se postrojiše po svojim redovima i po kraljevoj zapovijedi.
[11] Zatim zaklaše Pashu; svećenici izvršiše prskanje krvlju, koju primiše iz njihovih ruku, a leviti oderaše kože sa žrtava.
[12] Po strani postaviše paljenice da ih dadnu porodicama iz naroda, kako bi ih prinijeli Gospodu, onako kako je zapisano u Mojsijevoj knjizi. Isto učiniše i sa govedima.
[13] Tako su Pashu po propisima ispržili na vatri. No, ono što je bilo posvećeno skuhaju u loncima, kotlićima i zdjelama pa to brzo podijeliše svim ljudima iz naroda.
[14] Potom su je počeli spremati za sebe i za svećenike, jer su svećenici, Aronovi sinovi, bili zauzeti prinošenjem paljenica i loja sve do večeri. Zbog toga su leviti spremali Pashu za sebe i za svećenike, Aronove sinove.
[15] A pjevači, Ašafovi sinovi, stajali su na svome mjestu, po naredbi Davida, Ašafa, Hemana i Jedutuna, kraljevog vidovnjaka; vratari su bili na svim kapijama. Nisu imali potrebe da napuštaju svoja mjesta i službu jer su njihova braća, leviti, spremali Pashu za njih.
[16] Tako je toga dana uređena sva Gospodnja služba, pashalna slava i prinošenje paljenica na Gospodnjem žrtveniku – sve po zapovijedima kralja Jošije.
[17] U ono su vrijeme Izraelovi sinovi slavili Pashu i blagdan beskvasnih hljebova; slavili su sedam dana.
[18] Takva Pasha nije proslavljena u Izraelu od vremena vjerovjesnika Samuela, i nijedan izraelski kralj nije proslavio takvu Pashu kakvu je održao Jošija sa svećenicima, levitima, sa cijelom Judejom, stanovnicima Jerusalema i svima onima koji su bili prisutni u Izraelu.
[19] Ovu Pashu proslaviše u osamnaestoj godini Jošijine vladavine.
[20] Poslije svega toga, kad je Gospodnji hram već bio obnovljen, krene egipatski kralj Neko da zametne bitku kod Karkemiša na Eufratu. Jošija mu krene u susret.
[21] Neko mu pošalje glasnika i poruči: „Kakve veze imam sa tobom, judejski kralju? Ne polazim protiv tebe danas, nego protiv tvoga doma, koji vodi rat sa mnom, a Bog je kazao da mi valja požuriti. Okani se namjere koja je protiv Boga koji je uz mene, da te ne bi uništio!”
[22] Ali Jošija nije odustajao, nego se prerušio da povede boj sa njim; nije slušao Nekine riječi koje su dolazile iz Božijih usta, nego se postrojio za boj u dolini kod Megida.
[23] No, strijelci pogodiše kralja Jošiju, i tad on vikne svojim slugama: „Vodite me odavde jer sam teško ranjen!”
[24] Tad ga sluge podigoše sa bojnih kola na druga kola, koja je vodio sa sobom, i odvezu ga u Jerusalem. Tamo ga snađe smrt, i bi pokopan u grobovima svojih očeva. Cijela Judeja i sav Jerusalem su tugovali za njim.
[25] Jeremija sastavi tužbalicu o Jošiji, i svi pjevači i pjevačice od tada pa do danas u svojim tužbalicama pjevaju o Jošiji. To postade običaj u Jerusalemu, i gle, sve je to zabilježeno u tužbalicama.
[26] A ono što se još može reći o Jošiji i njegovoj pobožnosti po odredbama Gospodnjeg zakona,
[27] o njegovoj povijesti, ranijoj kao i docnijoj, gle, zar sve to nije zapisano u knjizi kraljeva Izraela i Jude.