[1] U trideset i šestoj godini Asine vladavine pođe Baša, kralj Izraela, na Judeju i utvrdi grad Ramu kako bi Asi, kralju Jude, prepriječio svaki put.
[2] Tad Asa uze blaga iz Gospodnjeg hrama, srebra i zlata iz kraljeva dvora i pošalje glasnika Benhadadu, kralju Arama koji je živio u Damasku, poručivši:
[3] „Postoji savez između nas dvojice, između moga oca i tvoga oca; gle, šaljem ti zlata i srebra a ti pođi i raskini savez sa Bašom, kraljem Izraela, da se povuče i otiđe od mene!”
[4] Benhadad posluša kralja Asu i pošalje svoje vojskovođe da pođu na Izraelove gradove; tako udare na Ijon, Dan, Abel Majim i sve gradove skladišta u Naftaliju.
[5] Kad je Baša čuo za ovo, odustane od utvrđivanja Rame i prestane sa radovima.
[6] Tad kralj Asa sazove cijelu Judeju, i oni odnesoše kamenje i drva kojim je Baša gradio iz Rame, i njima utvrdiše Gebu i Mispu.
[7] No, u to vrijeme dođe kralju Jude Asi vidovnjak Hanani pa mu reče: „Vojska aramejskog kralja je izmaknula tvojoj ruci zato što si se oslonio na kralja Arama, a nisi se uzdao u Gospoda, Boga svoga!
[8] Zar nisu Kušijci i Libijci bili ogromna sila sa mnogo bojnih kola i konjanika? A ipak ih je Gospod dao u tvoje ruke kada si se na Njega oslonio.
[9] Oči Gospodnje motre cijelu zemlju i pokazuju Svoju silu na onima čije se srce u potpunosti upravi na Njega. Ovdje si postupio nerazborito, zato ćeš od sada imati rat!”
[10] Ali Asa se naljuti na vidovnjaka i da ga baciti u zatvor, jer se razjario zbog ovoga što je kazao. Tako je Asa tlačio nekolicinu iz naroda u svoje vrijeme.
[11] A gle, Asina povijest, ona ranija, kao i ono što se desilo kasnije, zapisana je u knjizi kraljeva Jude i Izraela.
[12] Potom Asu spopadne bolest nogu u trideset i devetoj godini njegove vladavine, a bolest je bila veoma teška. Ali ni u bolesti nije tražio Gospoda, nego je pohodio liječnike.
[13] Tako Asa počinu sa svojim očevima i smrt ga snađe u četrdeset i prvoj godini njegove vladavine.
[14] Sahraniše ga u vlastitom grobu, koji je dao isklesati u Davidovu gradu. Položiše ga na mjesto ispunjeno začinima i miomirisnim stvarima, spremljenim vještinom parfimerskom, i zapališe ogromnu vatru njemu u čast.