[1] Kralj Jude Jošafat se u miru vrati kući u Jerusalem.
[2] Ali vidovnjak Jehu, sin Hananijev, izađe pred njega i obrati mu se govoreći: „Zar da tako pomažeš bezbožniku i da ljubiš one koji preziru Gospoda? Zbog toga je Gospod bijesan na tebe!
[3] Ali ipak ima dobra u tebi, jer si otklonio Ašere iz zemlje i srce upravio da traži Boga!”
[4] Nakon ovoga Jošafat ostane u Jerusalemu. Potom pođe u narod od Beer Šebe pa sve do gorja Efrajim i vodio ih je natrag Gospodu, Bogu njihovih očeva.
[5] Postavio je suce u zemlji, u svim tvrdim gradovima Judeje; od grada do grada.
[6] Tako poruči sucima: „Pazite na ono što činite! Jer vi ne sudite u ime ljudi, nego u ime Gospoda; On je uz vas kada presuđujete!
[7] Neka je Gospodnji strah nad vama; pazite kako postupate! Jer kod Gospoda, Boga našeg, nema nepravde, ne gleda na ugled i ne poznaje potkupljivost.”
[8] Tako je i u Jerusalemu odredio nekolicinu levita, svećenika i porodičnih poglavara Izraela za Gospodnji sud i za pravne poslove, kad se vratiše u Jerusalem.
[9] Tako im naredi govoreći: „Ovako postupajte u Gospodnjem strahu, u istini i iskrena srca.
[10] U svakoj parnici koju vaša braća iz gradova iznesu pred vas: bilo da se radi o krvoproliću, prekršaju zakona, o pravu ili odredbama, prije svega ih morate upozoriti da se ne ogriješe o Gospoda i da se Njegov bijes ne sruči na vas i vašu braću. Tako postupajte da ne budete sami krivi!
[11] I gle, veliki svećenik Amarja je postavljen nad vas za sve stvari koje su vezane za Gospoda; a Zebadja, Jišmaelov sin, knez Judina doma, za sve stvari koje su u vezi sa kraljem. Leviti vam stoje na raspolaganju kao činovnici. Budite snažni i djelujte! Neka je Gospod uz pravednike!”