[1] Potom sav narod uzme Uziju, kojem je bilo šesnaest godina, pa ga proglase kraljem namjesto njegovog oca Amasje.
[2] Uzija je utvrdio Elot i povratio ga Judeji, nakon što se kralj pridružio svojim precima.
[3] Uzija je imao šesnaest godina kada je postao kralj, a vladao je pedeset i dvije godine u Jerusalemu. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jerusalema.
[4] Činio je ono što je bilo pravo u očima Gospodnjim, onako kako je to činio i njegov otac Amasja.
[5] Tražio je Boga sve dok je Zaharija bio živ, koji ga je učio Gospodnjem strahu; i sve dok je tražio Gospoda, Bog mu je davao uspjeha.
[6] Tako je polazio u boj i ratovao protiv Filistejaca, srušio zidine Gata, Jabne i Ašdoda, i podigao utvrde u Ašdodu među Filistejcima.
[7] Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.
[8] Amonci su Uziji plaćali danak i njegova slava se pročula sve do Egipta, jer je postao veoma silan.
[9] Uzija je podigao i utvrdio kule u Jerusalemu, kod kapije na uglu, kapije u dolini i na uglu.
[10] Dao je podignuti kule i u pustinji i iskopati mnoštvo bunara, jer je imao mnogo stoke u nizini i na ravnici. Imao je mnogo zemljoradnika i vinogradara na gorju i u Karmeli, jer mu je poljoprivreda bila mila.
[11] Uzija je zapovijedao i silnom vojskom koja je polazila u boj po četama, u onom broju u kojem ju je popisao pisar Jeiel i nadstojnik Maašja pod vodstvom Hananije, kraljevog vojskovođe.
[12] Svega je bilo dvije hiljade i šeststo porodičnih poglavara četa sposobnih za rat.
[13] Oni su upravljali vojskom, njih tristo hiljada i pet stotina za rat spremnih muževa ogromne snage; kraljeva uzdanica protiv neprijatelja.
[14] Uzija je cijelu vojsku opremio štitovima, kopljima, kacigama, oklopima, strijelama i praćkama.
[15] Dao je u Jerusalemu graditi ratne sprave koje su izmislili i sastavljali vješti muževi; sprave, koje su stajale na kulama i uglovima i bacale strijele i kamenice. Tako se njegova slava proču daleko, jer je dobivao čudesnu pomoć dok nije postao veoma moćan.
[16] No, pošto se osilio, njegovo srce se uzoholi i odvede ga u propast jer se ogriješio o Gospoda, Boga svoga, tako što je otišao u hramske odaje Gospodnjeg doma da tamo na kadionom žrtveniku kadi.
[17] Svećenik Azarja pođe za njim sa osamdeset Gospodnjih svećenika, vrlih muževa.
[18] Oni stanu pred kralja pa mu se obrate govoreći: „Uzija, nije tvoje da kadiš Gospodu, nego je to služba svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade! Napusti svetište, jer si se ogriješio, i sve ovo ti nije na čast pred Gospodom, Bogom!”
[19] Tad se Uzija rasrdi dok je u rukama još držao zdjelu za kâd, jer je imao namjeru kaditi. No, dok je tako bjesnio na svećenike, izbi mu guba na čelu, pred svećenicima u Gospodnjem hramu kraj kadionog žrtvenika.
[20] Jer, gle, kad se Azarja i svi svećenici primakoše, vidješe da je gubav na čelu! Tad ga brzo istjeraju, i on sam požuri da utekne, jer ga je Gospod udario.
[21] Tako je kralj Uzija bio gubav sve do dana svoje smrti, i živio je kao gubavac u jednoj odvojenoj kući. Bio je isključen iz Gospodnjeg hrama, a njegov sin Jotam stajao je pred kraljevim dvorom i sudio narodu zemlje.
[22] A ono što se još može kazati o Uziji, o prijašnjim i docnijim zbivanjima, sve je to zabilježio Izaija, Amosov sin.
[23] Uzija počinu sa svojim očevima, i bi sahranjen kraj grobnice koja je pripadala kraljevima jer rekoše: „Gubavac je!” Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Jotam.