[1] Kad prođe dvadeset godina u kojima je Salomon sagradio Gospodnji hram i vlastitu palaču,
[2] Salomon izgradi i gradove koje mu je Hiram dao, i dade da Izraelovi sinovi žive u njima.
[3] Tad Salomon pođe protiv Hamat-Sobe i osvoji je.
[4] Izgradio je i Tadmor u pustinji i sve gradove sa skladištima, koje je dao podignuti u Hamatu
[5] Podigao je i gornji i donji Bet-Horon, utvrđene gradove sa zidinama, kapijama i prijevornicama.
[6] Isto je i učinio i sa Baalatom i svim gradovima sa skladištima, gradovima kola i gradovima jahača, i sa svime što je Salomon naumio podignuti u Jerusalemu, Libanonu i u cijeloj zemlji kojom je vladao.
[7] A narodu koji je preostao od Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, svima koji nisu pripadali Izraelu,
[8] njihovim sinovima, Salomon nametnu danak do dana današnjeg, svima koji su ostali u zemlji, koje Izraelovi sinovi nisu iskorijenili.
[9] Ali Salomon nije porobio nijednog od Izraelovih sinova za svoje poslove. Bili su njegovi ratnici, poglavari, vođe njegovih kola i konjanika.
[10] A vrhovnih poglavara kralja Salomona bilo je dvjesta i pedeset; oni su upravljali narodom.
[11] Salomon je doveo faraonovu kći u Davidov grad, gore u dvor koji je za nju podigao. Rekao je: „Moja žena neće živjeti u domu Davida, kralja Izraela. Mjesto je sveto jer je tamo smješten Gospodnji kovčeg!”
[12] Od tada je Salomon prinosio Gospodu paljenice na Gospodnjem žrtveniku, koji je podigao ispred trijema,
[13] sve ono što je valjalo žrtvovati svakoga dana po Mojsijevom zakonu, subotama, kad je mjesec mlađak i kad su blagdani, tri puta godišnje, kada je blagdan Beskvasnih hljebova, blagdan Sedmica i blagdan Sjenica.
[14] Podijelio je poslove svećeničkim redovima, onako kako ih je njegov otac David uredio, i levite poslao na njihovu službu da hvale i da služe svećenicima onako kako bude trebalo svakoga dana; vratare po njihovim redovima na kapije, jer tako je naredio David, čovjek Božiji.
[15] I nisu kršili kraljevu zapovijed kad je riječ o svećenicima i levitima, nisu to činili nijednom riječju, a tako su postupali i kada je riječ o blagu.
[16] Tako bi dovršeno cijelo Salomonovo djelo, od onoga dana kad bi utemeljen Gospodnji hram pa sve do njegovog završetka, kad je Gospodnji hram posve dovršen.
[17] U to vrijeme je Salomon otputovao u Esjon-Geber i u Elat, koji je na morskoj obali u zemlji Edom.
[18] I Hiram mu posla brodove po svojim ljudima, vještim mornarima. Oni otplove sa Salomonovim slugama u Ofir, uzmu tamo četiristo pedeset talenata zlata i sve donesu kralju Salomonu.