[1] Ezekija je imao dvadeset i pet godina kada je postao kralj, a vladao je dvadeset devet godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Abija, i bila je Zaharijina kći.
[2] Činio je ono što je pravo u očima Gospodnjim, onako kako je to činio i njegov otac David.
[3] U prvom mjesecu svoje vladavine dao je otključati i opraviti kapije Gospodnjeg hrama.
[4] Također je dao da se leviti i svećenici skupe na polju koje gleda na istok,
[5] i on im reče: „Čujte me leviti! Posvetite se, i posvetite Hram Gospoda, Boga vaših očeva, i iznesite sve nečisto iz njega!
[6] Jer naši očevi su griješili i činili su ono što je zlo u očima Gospoda, Boga našeg, i mi smo ga se odrekli; gle, oni su svoje poglede odvratili od Gospodnjeg hrama i okrenuli mu leđa.
[7] Zatvorili su kapije predvorja, ugasili svjetiljke i nisu Bogu Izraela kadili i prinosili paljenice u svetištu.
[8] Zbog toga se Gospodnji gnjev sručio na Judeju i Jerusalem, zato ih je predao na propast i prezir, na podsmijeh, kao što vidite svojim očima.
[9] Gle, zbog toga su naši očevi i sinovi stradali od mača, zbog toga porobiše i odvedoše naše žene i kćeri!
[10] A sada sam naumio da sklopim savez sa Gospodom, Bogom Izraela, ne bi li se Njegov užareni gnjev od nas odvratio.
[11] Stoga ne budite nemarni, sinovi moji, jer vas je Gospod odabrao da pred Njim stojite, da Mu služite, da budete Njegovi službenici, i da Mu kadite!”
[12] Tako pođoše leviti: Mahat, Amasajev sin, Joel, Azarjin sin, iz roda Kehatovaca, a od Merarijevih sinova Kiš, Abdijev sin, i Azarja, Jehalelov sin, od Geršonovih sinova Joah, Zimin sin, i Eden, Joahov sin,
[13] od Elisafanovih potomaka Šimri i Jeiel, od Asafovih sinova Zaharija i Matanija,
[14] od Hemanovih sinova Jehiel i Šimej, i od Jedutunovih sinova Šemaja i Uziel.
[15] Oni okupiše svoju braću i posvetiše ih i pođoše unutra, po kraljevoj naredbi, držeći se Gospodnje riječi, kako bi očistili Gospodnji hram.
[16] Tako leviti uđoše u unutrašnjost Gospodnjeg hrama da bi ga očistili. Iznesoše van u predvorje Svetišta sve ono što je nečisto i što se nalazilo u odajama Gospodnjeg hrama. Sve to uzeše leviti i odnesoše u dolinu Kidron.
[17] Počeli su čistiti prvog dana prvog mjeseca, a osmog dana istog mjeseca uđoše u Gospodnje predvorje. Posvećivali su Gospodnji hram osam dana. Šesnaestog dana prvog mjeseca dovršiše posao.
[18] Tad krenu kralju Ezekiji i obrate mu se govoreći: „Očistili smo cijeli Gospodnji hram, žrtvenik za paljenice i sav pribor, kao i sto za hljebove i drugi pribor,
[19] uz to sve ono što je kralj Ahaz tokom svoje vladavine oskrnavio, kada se ogriješio; sve smo to popravili i posvetili, i gle, sve se to nalazi pred Gospodnjim žrtvenikom!”
[20] Tad Ezekija pođe rano ujutro, sazove gradske poglavare i sa njima krene gore do Gospodnjeg hrama.
[21] Dovedoše sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca da bi prinijeli žrtvu za grijeh za kraljevstvo, svetište i za Judeju. I kralj naredi svećenicima, Aronovim sinovima, da prinose žrtve na Gospodnjem žrtveniku.
[22] Tada zaklaše goveda i svećenici uhvatiše krv i poprskaše žrtvenik; potom zaklaše ovnove i poprskaše žrtvenik krvlju; a zatim zaklaše i janjad i poprskaše žrtvenik krvlju.
[23] Dovedoše jarce za žrtvu za grijeh pred kraljem i zajednicom i položiše ruke na njih.
[24] Svećenici ih zaklaše i njihovu krv prinesoše kao pokajnicu na žrtvenik, da bi izmolili oprost za cijeli Izrael; jer kralj je naredio da se prinose paljenice i žrtve za grijeh za cijeli Izrael.
[25] Naredio je da se leviti postroje u Gospodnjem hramu sa harfama i citrama, onako kako je naložio David, kraljev vidovnjak Gad i vjerovjesnik Natan; jer je takva bila Gospodnja zapovijed kroz njegove vjerovjesnike.
[26] Tako se leviti postrojiše sa Davidovim glazbalima, a svećenici sa trubama.
[27] Tad Ezekija naredi da se prinese paljenica na žrtveniku; a kada su stali prinositi paljenicu, poče i napjev za Gospoda i pjesma truba, uz pratnju glazbala Davida, kralja Izraela.
[28] Sva se zajednica molila, pjevači su pjevali i trubači trubili, sve dok se paljenica nije završila.
[29] Kad dovršiše sa paljenicom, pokloni se kralj i pade na koljena, a isto učiniše svi koji su bili uz njega i stadoše moliti.
[30] Tako kralj Ezekija i poglavari narede levitima da hvale Gospoda Davidovim riječima i riječima vidovnjaka Asafa. Tako su radosno hvalili, klanjali se i molili.
[31] Tad Ezekija reče: „Sad ste se posvetili Gospodu. Priđite i donesite klanice i zahvalnice u Gospodnji hram!” Tad zajednica donese klanice i zahvalnice, i svi koji su bili voljnog srca prinesoše paljenice.
[32] A broj paljenica, koje je zajednica prinijela, bio je sedamdeset goveda, stotinu ovnova i dvjesta janjaca; sve su to bile paljenice za Gospoda.
[33] Uz to su posvetili šeststo goveda i tri hiljade ovaca.
[34] No, budući da nije bilo dovoljno svećenika da oderu kože sa svih životinja, kao ispomoć im poslužiše leviti sve dok se posao ne dovrši i dok se svećenici ne posvetiše; leviti su revnosnije pazili na to da se posvete od samih svećenika.
[35] Ali prinesoše i mnoštvo paljenica sa lojem od pomirnica i naljevima za paljenice. Tako je obnovljena služba u Gospodnjem hramu.
[36] Ezekija se veselio sa cijelim narodom zbog onoga što je Bog spremio narodu, jer se sve odigralo tako iznenada.