[1] Tad je Salomon kazao sljedeće: „Gospod je kazao da Mu je volja boraviti u tami.
[2] Ali ja sam Ti sagradio Hram, da u njemu budeš na vijeke vijekova.”
[3] Tad se kralj okrene i blagoslovi cijelu Izraelovu zajednicu koja se tu bijaše skupila.
[4] I on nastavi govoriti: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji je Svojim ustima govorio mome ocu Davidu i koji je vlastitom rukom ispunio sve što je obećao; a potom je kazao:
[5] ‘Od onoga dana kada sam Svoj narod izveo iz zemlje Egipat, nikada nisam među svim plemenima Izraelovim izabrao grad da Mi se tamo gradi Hram, da tamo boravi Moje ime, a nisam izabrao ni čovjeka koji će biti knez nad Mojim narodom Izraelom.
[6] Ali izabrao sam Jerusalem da tamo stanuje Moje ime, i Davida sam odabrao da bude postavljen nad Moj narod Izrael.’
[7] Zaista, moj otac David je imao želju i u dubini svoga srca je priželjkivao da Gospodnjem imenu, Bogu Izraela, izgradi Hram.
[8] No, Gospod je poručio mome ocu: ‘To što ti je bilo srcu drago da Mome imenu izgradiš Hram, što ti je to bila želja, to ti se kao dobro pripisuje,
[9] ali ti nećeš sagraditi Hram, nego tvoj sin koji će poteći od tebe, on će izgraditi Hram Mome imenu!’
[10] I Gospod je dao da se ispune Njegove riječi, sve ono što je kazao, jer ja sam došao na mjesto moga oca Davida i sjedim na prijestolju Izraela, onako kako je Bog rekao, i izgradio sam Gospodnjem imenu, Bogu Izraela, Hram.
[11] Položio sam u njega Kovčeg, u kojem je Gospodnji savez koji je sklopio sa sinovima Izraelovim.”
[12] Tad stane pred Gospodnji žrtvenik, ispred sve zajednice Izraelove i raširi svoje ruke.
[13] Salomon je dao da se izradi mjedeno podnožje i da se postavi nasred hramskog vrta. Bilo je pet lakata dugo, pet široko i visoko tri lakta. Tako se popne na podnožje pa klekne na koljena pred cijelom Izraelovom zajednicom i ruke pruži ka nebu.
[14] Zatim poče moliti ovim riječima: „O Gospode, Bože Izraela! Nema boga koji Ti je ravan i sličan, ni na nebu, ni na zemlji, jer Ti čuvaš Savez i daješ milost Svojim slugama, koji iz sveg srca hode pred Tobom,
[15] od Tebe koji si ispunio sve što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu; sve što si kazao vlastitim ustima Tvoje su ruke ispunile, i sve bi onako kako je danas.
[16] A sada, Gospode, o Bože Izraela, ispuni sve ono što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu, kada si govorio: ‘Neće ti nedostajati čovjek pred Mojim licem koji će sjediti na Izraelovom prijestolju, ako tvoji sinovi budu slijedili stazu, ako budu hodili u Mom zakonu, onako kako si ti preda Mnom išao!’
[17] Daj Gospode, Bože Izraela, da se ostvari riječ koju si uputio Svome sluzi Davidu!
[18] No, da li Bog zaista boravi među ljudima na zemlji? Gle, nebo i neba svih nebesa Te ne mogu obuhvatiti, kako da to učini ovaj Hram koji sam Ti izgradio!
[19] Osvrni se na molitvu i vapaj Tvoga sluge, o Gospode, Bože moj, da uslišiš zov i molitvu koju Tvoj sluga pred Tebe donosi.
[20] Daj da Tvoje oči zorno stražare nad ovim Hramom svakog dana i svake noći, nad ovim mjestom za koje si kazao da ćeš tamo postaviti Svoje ime, da uslišiš molitvu koju Tvoj sluga moli okrenut ovom mjestu.
[21] Počuj molitve i vapaje Tvoga sluge i naroda Izraela, koje će upućivati okrenuti ovom mjestu! Čuj ih na mjestu Svoga doma, na nebesima, a kada ih čuješ, onda oprosti!
[22] Kada se neko ogriješi o svoga bližnjeg, kada mu nametnu zakletvu kojom mu se valja kleti, a on dođe i zakune se pred Tvojim domom,
[23] onda to usliši iz Svojih nebesa, stvori pravo Svojim slugama, tako što ćeš dati da krivac propadne i da se krivnja svali na njegovo čelo, i što ćeš zaštititi poštena čovjeka i vratiti mu po pravednosti njegovoj.
[24] I kada neprijatelji potuku Tvoj narod Izrael, jer se ogriješio o Tebe, kada se potom vrate i priznaju Tvoje ime pa se stanu moliti i vapiti pred Tvojim domom,
[25] onda ih poslušaj iz Svojih nebesa, oprosti grijeh Svoga naroda Izraela i opet ih vrati u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima!
[26] Kada su nebesa zaklopljena i kada nema kiše, jer su se o Tebe ogriješili, i kada se potom budu molili ka ovom mjestu, kada priznaju Tvoje ime, i kada se odvrate od svoga grijeha jer si ih ponizio,
[27] onda ih poslušaj iz Svojih nebesa i oprosti grijehe Svojih sluga i Svoga naroda Izraela, tako što ćeš im pokazati dobri put kojim im valja poći; daj da kiša pada po zemlji koju si Svome narodu dao kao baštinu.
[28] Kada glad zavlada u zemlji, kad izbije pošast, kad su suša, nevolja, skakavci i gusjenice, kada neprijatelj opsjeda gradove njegove zemlje, kad izbije kuga, kad se širi bolest,
[29] šta god tad bude molio kakav čovjek ili sav Tvoj narod Izrael, kada svako od njih prepozna svoju pošast i svoj bol, kada budu širili ruke prema ovom Hramu,
[30] Ti ih počuj iz Svojih nebesa, iz Svoga doma, oprosti svakome i daj mu po njegovim stazama, jer Ti jedini spoznaješ srca sinova ljudskih,
[31] kako bi Te se plašili, da hode Tvojim stazama svakoga dana, sve dok žive u ovoj zemlju koju si dao našim očevima.
[32] No, i kada stranac, koji ne pripada Tvome narodu Izraelu, koji stiže iz daleke zemlje zbog Tvoga silnog imena i Tvoje snažne ruke i ispružene desnice; kada stiže da Ti se pomoli okrenut ovom Hramu,
[33] onda to usliši sa Svojih nebesa, Svoga doma, i učini sve za što Te moli ovaj stranac, da svi narodi na zemlji prepoznaju Tvoje ime i da Te se plaše kao i Tvoj narod Izrael, i da spoznaju da je Tvoje ime prozvano nad ovim Hramom koji sam podigao!
[34] Kada Tvoj narod pođe u boj protiv neprijatelja svojih, na put na koji ćeš ih Ti poslati, i kada Ti se stanu moliti, okrenuti ovom gradu, koji si izabrao, ovom Hramu, koji sam podigao Tvome imenu,
[35] onda čuj njihovu molitvu i njihov vapaj sa nebesa i daj im pravo!
[36] Kada se ogriješe o Tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kada se razgnjeviš zbog njih i kada ih predaš u ruke njihovih neprijatelja, tako da ih hvataju i odvode u daleke ili bliže zemlje;
[37] ako se tad dozovu u zemlji u koju ih odvedoše kao roblje, ako se povrate i stanu moliti Tebi u zemlju njihovog sužanjstva govoreći: ‘Griješili smo, činili smo nepravdu i bili bezbožnici!’
[38] Ako se tako vrate Tebi iz svega srca i iz cijele duše u zemlji njihovog sužanjstva, iz one zemlje u koju ih odvedoše, i ako se budu molili okrenuti svojoj zemlji, koju si dao njihovim očevima, okrenuti onom gradu koji si izabrao, onom Hramu koji sam izgradio Tvome imenu,
[39] onda ih počuj sa neba, Tvoga doma, čuj njihovu molitvu i njihove vapaje, i oprosti Svome narodu za sve što je zgriješio prema Tebi!
[40] Zato, Bože moj, daj da Ti oči i uši budu otvorene i da se osvrnu na molitve sa ovog mjesta!
[41] A sada pođi, Gospode, o Bože, Svome miru, Ti i Kovčeg Tvoje slave! Pusti da Tvoji svećenici, o Gospode Bože, budu ogrnuti milošću i da se Tvoji vjernici raduju zbog dobrote!
[42] Gospode, o Bože, nemoj odbacivati lice Svoga pomazanika! Sjeti se milosti koju si obećao Svome sluzi Davidu!”