[1] Kada se Roboamova vlast učvrstila i kad se osilio, on napusti Zakon Gospodnji, a isto učini i sav Izrael.
[2] No, desilo se u petoj godini vladavine kralja Roboama da Šišak, egipatski kralj, pođe na Jerusalem, jer su se ogriješili o Gospoda.
[3] On krene sa hiljadu dvjesta bojnih kola i šezdeset hiljada konjanika; narod koji je sa njim pošao iz Egipta nije bilo moguće izbrojati, bili su to Libijci, Sukijci i Kušani.
[4] Tako je osvojio čvrste gradove koji su se nalazili u Judi i prodro sve do Jerusalema.
[5] Tad vjerovjesnik Šemaja dođe Roboamu i poglavarima Jude, koji su se povukli pred Šišakom u Jerusalem, pa im reče: „Ovako zbori Gospod: ‘Napustili ste Me; zato sam i Ja vas ostavio i predao u Šišakove ruke!’”
[6] Tad se poglavari Izraela i kralj poniziše i povikaše: „Gospod je pravedan!”
[7] Kada je Gospod vidio da su se zasramili i ponizili, stiže Gospodnja riječ Šemaji: „Ponizili su se, zato ih neću uništiti, nego ću im dati malo spasa, tako da Moj bijes koji se širi kroz ruke Šišakove ne dohvati Jerusalem.
[8] Ali bit će mu podložni, kako bi shvatili šta znači Meni služiti, a kako je služiti kraljevstvima zemaljskim!”
[9] Tako Šišak, kralj Egipta, pođe na Jerusalemu i popljačka dragocjenosti iz Gospodnjeg hrama i iz riznice kraljeva dvora i sve odnese; odnese i male od zlata izrađene štitove koje je Salomon dao izraditi.
[10] Kralj Roboam dade da se umjesto njih izrade mali štitovi od mjedi i predade ih vođi tjelesne straže, koja je čuvala vrata na kraljevom dvoru.
[11] A dešavalo se ovako: kad god bi kralj pošao u Gospodnji hram, išla bi i straža i nosila štitove, a kasnije bi ih opet vraćala u svoje prostorije.
[12] Gospodnji gnjev se odvrati od njega jer se ponizio, tako da nije posve propao, jer je u Judeji bilo još dobra.
[13] Tako se kralj Roboam osnaži u Jerusalemu i tamo je vladao. Roboam je imao četrdeset i jednu godinu kada je postao kralj, a vladao je sedamnaest godina u Jerusalemu, u gradu koji je Gospod izabrao od svih plemena Izraela kako bi tamo postavio Svoje ime; majka mu se zvala Naama i bila je Amonka.
[14] No, činio je zlo, i nije svoje srce upravio na to da traži Gospoda.
[15] Ali, zar nije Roboamova povijest, prijašnja i docnija, zapisana u povijesti vjerovjesnika Šemaje i vidovnjaka Adona, tamo gdje su popisani rodovi? No, između Roboama i Jeroboama je neprestano bijesnio rat za sve vrijeme njihovih života.
[16] Tako Roboam počine sa svojim očevima i bude sahranjen u Davidovom gradu. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Abija.