[1] Amasja je imao dvadeset i pet godina kada je postao kralj, a vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jerusalema.
[2] Činio je ono što je pravo u očima Gospodnjim, ali nije tako postupao svim srcem.
[3] Kada mu osiguraše kraljevsku vlast, on dade pogubiti svoje sluge koji su ubili kralja, njegovog oca.
[4] No, nije dirao njihove sinove, nego je postupao onako kako je zapisano u Mojsijevom zakonu, gdje Gospod zapovjedio: „Neka se očevi ne ubijaju zbog djece, i neka ne ubijaju djecu zbog očeva njihovih, nego neka svakog pogube zbog vlastitog grijeha.”
[5] Tako Amasja okupi Judejce i postroji ih po domovima njihovih otaca, po zapovjednicima nad hiljadama i stotnicima, iz cijele Judeje pa sve do Benjamina. Potom ih popiše, sve koji su imali dvadeset ili više godina, i među njima bi trista hiljada izabranika koji su polazili u rat i bili vješti sa štitom i kopljem.
[6] Uz to je iz Izraela unajmio stotinu hiljada ratnika za stotinu talenata srebra.
[7] No, desi se da mu potom priđe neki Božiji čovjek i da ga upozori rekavši: „Kralju, ne dopusti da s tobom ide Izraelova vojska, jer Gospod nije uz Izrael niti s Efrajimovim sinovima.
[8] Nego ti pođi, nasrni i budi silan u boju! Inače bi Bog mogao dati da padneš u boju pred neprijateljima, jer kod Boga je sila da ti pomogne ili da te upropasti!”
[9] Tad mu Amasja odgovori: „A šta će onda biti od onih sto talenata koje sam dao izraelskim vojnicima?” A Božiji čovjek odvrati: „Ta, Bog ti može dati više od toga!”
[10] Tad Amasja izdvoji svoje vojnike od muževa koji su mu stigli iz Efrajima, pa ove posljednje otpusti kućama. Tad se oni silno rasrde na Judejce i vrate se bijesni kućama.
[11] Ali Amasja se ohrabri i povede svoj narod u Slanu dolinu i tamo pobije deset hiljada Seirovih sinova.
[12] Judejci zarobe deset hiljada živih, potom ih odvedu na vrh jedne stijene i sve pobacaju u provaliju, tako da se svi razmrskaše.
[13] Ali ratnici koje je Amasja otpustio da sa njim ne bi pošli u boj, upadnu u judejske gradove, sve od Samarije do Bet Horona, i tamo pobiju tri hiljade muževe i napljačkaju silni plijen.
[14] Amasja je iz boja sa Edomcima ponio bogove Seirovih sinova i postavio kao idole, tako im se počne moliti i kaditi.
[15] Tad se Gospod silno rasrdi na Amasju, i pošalje mu jednog vjerovjesnika koji mu reče: „Zašto tražiš bogove onog naroda kojeg nisu spasili iz tvojih ruku?”
[16] No, Amasja je na ovo odgovorio: „Jesu li tebe postavili za kraljevog savjetnika? Tišina! Zašto hoćeš da te pogubimo?” Tad vjerovjesnik prestade i reče: „Dobro, vidim da je Bog odlučio da te upropasti jer si sve ovo učinio i nisi poslušao moj savjet!”
[17] No, Amasja, kralj Jude, posavjetova se i posla glasnike Joašu, Joahazovu sinu, Jehuovu unuku, kralju Izraela i dade mu poručiti: „Dođi da se ogledamo!”
[18] Tad Joaš, kralj Izraela, pošalje glasnike Amasji, kralju Jude, i da mu poručiti: „Trn na Libanonu jednom posla kedru na Libanonu i dade mu reći: ‘Daj mi tvoju kćer za ženu!’ Ali zvijer libanonska pretrča preko trna i zgazi ga.
[19] A ti se sada prisjećaš da si potukao Edomce i srce te navodi na ponos. Ostani kući! Zašto hoćeš izazvati nevolju kojom ćeš propasti i ti i Judeja s tobom?”
[20] Ali Amasja se nije obazirao, jer je Bog dao da ih preda u ruke njihovih neprijatelja, jer su tražili bogove Edomaca.
[21] Tad Joaš, kralj Izraela, pođe, i oni se ogledaše, on i kralj Judeje Amasja, kod Bet Šemeša, koji pripada Judi.
[22] Ali Izrael potuče Judu, tako da je svaki pobjegao u svoj šator.
[23] Tako Joaš, kralj Izraela, zarobi Amasju, kralja Jude, Joašova sina, unuka Joahazova, kod Bet Šemeša, i potom ga odvede u Jerusalem. Dao je srušiti jerusalemske zidine od kapije Efrajima sve do kapije na uglu, četiri stotine lakata dužine.
[24] Također uze sve zlato, srebro i sav pribor koji se nalazio u Božijem hramu kod Obed Edoma i sve blago iz kraljeve dvora, uz to uzme taoce, pa se vrati u Samariju.
[25] No, Amasja, sin Joašov, kralj Jude, živio je nakon smrti kralja Izraela Joaša, Joahazovog sina, još petnaest godina.
[26] A ono što je preostalo reći o Amasji, o prijašnjim i docnijim zbivanjima, gle, zar nije sve to zapisano u knjizi kraljeva Jude i Izraela?
[27] A u Jerusalemu je postojala zavjera protiv Amasje od onog vremena kada se odrekao Gospoda. No, on pobjegne u Lakiš, ali pošalju za njim potjeru, i tamo ga ubiju.
[28] Njegovo tijelo doniješe na konjima i sahraniše ga kraj njegovih očeva u prijestolnici Jude.