[1] Kada se sve to završilo, Izraelci, koji se tamo nađoše, pođoše u judejske gradove i smrviše sve kamene spomenike, oboriše Ašere i srušiše visine i žrtvenike po svoj Judeji, u Benjaminu, Efrajimu i Manašeu, sve dok ih nisu posve uklonili. Potom se Izraelovi sinovi vratiše na vlastita imanja u svoje gradove.
[2] Ali Ezekija ponovo uspostavi svećeničke i levitske redove, da svaki od njih opet vrši službu, kako svećenici tako i leviti, da prinose paljenice, da služe, hvale i slave na kapijama Gospodnjeg tabora.
[3] Kralj je dao i dio svoje imovine za paljenice, za one žrtve koje se prinose ujutro i uvečer, za paljenice koje se prinose subotom, kad je mjesec mlađak i blagdan, onako kako je propisano u Gospodnjem zakonu.
[4] Naredio je narodu koji je živio u Jerusalemu da svećenicima i levitima daju onaj dio koji im pripada kako bi se mogli pridržavati Gospodnjeg zakona.
[5] Tako su Izraelovi sinovi, nakon obznane ove naredbe, dali mnogo od prvine žita, vina, ulja, meda i svakog drugog ploda s polja; donosili su obilnu desetinu od svega.
[6] Isto su činili Izraelovi i Judini sinovi koji su živjeli u judejskim gradovima, i oni su donosili desetinu od goveda, ovaca, i deseti dio posvećenih stvari koje su posvećene Gospodu, Bogu njihovom, i sve su to ostavljali na jednu gomilu.
[7] Trećeg mjeseca počeše skupljati stvari na gomile, a u sedmom mjesecu završiše sa tim.
[8] Ezekija i zapovjednici su hvalili Gospoda i Njegov narod Izrael nakon što uđoše i ugledaše gomile stvari.
[9] Ezekija ispita svećenike i levite oko ovih gomila,
[10] i tada im Azarja, veliki svećenik iz Zadokova doma, odgovori: „Otkad smo počeli donositi prinose u Gospodnji hram, dobro smo jeli, zasitili se i još je iza nas mnogo toga ostalo, jer je Gospod blagoslovio Svoj narod; zbog toga je preostala ovakva sila stvari!”
[11] Tad Ezekija zapovjedi da se u Gospodnjem hramu izgrade spremnice; i oni ih urediše
[12] i tamo marljivo unesoše prinose, desetine i posvećene stvari. Kao nadzornike odrediše: levita Konanija sa njegovim bratom Šimejom, koji je bio drugi do njega.
[13] Uz njih dvojicu odrediše i Jehiela, Azazju, Nahata, Asahela, Jerimota, Jozabada, Eliela, Jismakja, Mahata, Benaju kao nadzornike pod vodstvom Konanija i Šimeja, brata njegova, po zapovijedi kralja Ezekije i vrhovnog svećenika Gospodnjeg doma Azarje.
[14] Levit Kore, Jimnin sin, bio je postavljen kao vratar ka istoku, nad dobrovoljne prinose Bogu, da razdjeljuje Gospodnje prinose i presvete stvari.
[15] Pod njegovim vodstvom su stajali Eden, Menjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija, da u gradovima svećenika svojoj braći marljivo udjeljuju njihov dio, starim kao i mladim.
[16] Unijeli su ih i u popis rodova, sve muškarce od tri godine i naviše, sve one kojima je valjalo ići u Gospodnji hram da obavljaju svoju svakodnevnu službu na svome mjestu, po redovima svojim.
[17] Svećenike su unosili po domovima njihovih otaca, a levite od dvadeset godina i naviše s obzirom na njihove službe i redove.
[18] Imali su se upisati sa svojom djecom, ženama, sinovima i kćerima, kao cijela zajednica; jer tako su se posvećivali i za svetište.
[19] No, za svećenike, Aronove sinove, koji su živjeli u krajevima s pašnjacima koji pripadaju gradovima, su u svakom gradu bili imenom navedeni ljudi čiji je zadatak bio da muževima među levitima i svećenicima koji su služili dodjeljuju njihov dio.
[20] Tako je uredio Ezekija u cijeloj Judeji i činio ono što je bilo pravo, pošteno i vjerno pred Gospodom, Bogom njegovim.
[21] A u svemu što je naumio i učinio, što je poduzeo kada je riječ o službi u Gospodnjem hramu, po Zakonu i zapovijedima, tražeći svoga Boga, postupao je iz sveg srca, i zato je imao uspjeha.