[1] Manaše je imao dvanaest godina kada je postao kralj, a vladao je pedeset i pet godina u Jerusalemu.
[2] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim slijedeći grozote neznaboških naroda koje je Gospod protjerao ispred Izraelovih sinova.
[3] Nanovo je izgradio visine koje je uklonio njegov otac Ezekija i postavio žrtvenike Baalima i Ašere, i tako se molio i služio cijeloj nebeskoj vojsci.
[4] Također je dao podignuti visine u Gospodnjem hramu, o kojem je Gospod kazao: „Moje ime će dovijeka biti u Jerusalemu!”
[5] Tako je cijeloj nebeskoj vojsci podigao žrtvenike u oba predvorja Gospodnjeg hrama.
[6] Dopustio je da njegovi sinovi hode kroz vatru u dolini Hinomovih sinova; vračao je, gatao, proricao, ispitivao duhove i vidovnjake i činio mnogo toga što je zlo u očima Gospodnjim, da bi Ga izazvao.
[7] Postavio je idol koji je dao izraditi u Gospodnji hram, o kojem je Bog Davidu i njegovom sinu Salomon kazao: „U ovom hramu u Jerusalemu, koji sam odabrao od svih plemena Izraela, ostat će Moje ime dovijeka,
[8] i Izraelovo stopalo neću više istjerivati iz zemlje koju sam odredio njihovim očevima ako budu pazili da čine sve što sam im zapovjedio u cijelom Zakonu, u pravu i naredbama kroz Mojsija!”
[9] No, Manaše je zaveo Judu i stanovnike Jerusalema tako da su činili veće grozote od neznaboških naroda koje je Gospod istrijebio pred Izraelovim sinovima.
[10] Tako se Gospod obrati Manašeu i njegovom narodu, ali oni nisu marili.
[11] Tad Gospod dade da na njih nasrnu vojskovođe asirskog kralja; ovi uhvate Manašea kukama, okuju ga u dva mjedena lanca i odvedu u Babilon.
[12] Tako se Manaše poče moliti Gospodu, Bogu svome, jer ga je snašla nevolja, i veoma se ponizi pred Bogom očeva svojih.
[13] Bog se smilova i usliši njegove molitve. Vratio ga je u Jerusalem, u njegovo kraljevstvo. Tako je Manaše spoznao da je Gospod Bog.
[14] Potom Manaše dade podignuti vanjske zidine u Davidovom gradu, zapadno od zdenca Gihon, u dolini, pa sve do ulaza kod Ribarske kapije i njima opkoli Ofel; zidine su bile veoma visoke. Također je postavio zapovjednike u sve tvrde gradove Judeje.
[15] Dao je ukloniti strane bogove, idole i sve žrtvenike iz Gospodnjeg hrama, sve ono što je dao podignuti na Gospodnjem gorju, u Njegovom hramu i u Jerusalemu, i sve to baci izvan grada.
[16] Tako je iznova podignuo Gospodnji hram i na njemu prinosio žrtve pomirnice i zahvalnice, i dao Judejcima zapovijed da služe Gospodu, Bogu Izraela.
[17] Narod je još uvijek žrtvovao na visinama, premda su tamo prinosili žrtve isključivo Gospodu, Bogu svome.
[18] A ono što se još može reći o Manašeu, njegovoj molitvi Bogu i besjedama njegovih vidovnjaka koji su sa njim razgovarali u ime Gospoda, Boga Izraela, gle, sve je to zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraela.
[19] Njegova molitva i način na koji se Bog dao izmoliti, svi njegovi grijesi, njegova nevjera i mjesta na kojima je dao podignuti visine, Ašere i idole, prije no što bi ponižen, gle, sve je to opisano u Hozajevoj knjizi povijesti.
[20] Naposljetku Manaše počinu sa svojim očevima, i bi sahranjen u svojoj palači. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Amon.
[21] Amon je imao dvadeset i dvije godine kada je postao kralj, a vladao je dvije godine u Jerusalemu.
[22] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim kao što je to činio i njegov otac Manaše. Amon je prinosio žrtve svim idolima koje je dao izraditi njegov otac Manaše, i njima je služio.
[23] No, nije se ponizio pred Gospodom onako kako je to učinio njegov otac Manaše, nego je on, Amon, na sebe navalio groznu krivicu.
[24] Zato se njegove sluge urotiše protiv njega i ubiše ga u njegovom dvoru.
[25] Međutim, narod je pogubio sve one koji su skovali zavjeru protiv kralja, i tako narod proglasi Amonovog sina Jošiju kraljem.