[1] Joaš je imao sedam godina kada je postao kralj, a vladao je četrdeset godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe.
[2] Joaš je činio ono što je pravo u očima Gospodnjim sve dok je svećenik Jojada bio živ.
[3] Jojada mu dade dvije žene, i on dobi sinova i kćeri.
[4] Potom Joaš naumi da obnovi Gospodnji hram.
[5] Tako skupi svećenike i levite, pa im se obrati govoreći: „Pođite u judejske gradove i skupljajte novac iz cijelog Izraela kako bismo hram vašeg Boga popravljali od godine do godine! Požurite!” No, leviti nisu žurili.
[6] Tad kralj pozove Jojadu, vrhovnog svećenika, pa ga upita: „Zašto ne tražiš od levita da skupljaju porez iz Judeje i Jerusalema koji je Mojsije, sluga Gospodnji, nametnuo i koji je Izraelova zajednica prinosila za Šator svjedočanstva?”
[7] Naime, bezbožnici, Atalija i njeni sinovi su upali u Gospodnji hram i dali Baalima sve posvećene stvari koje su pripadale Hramu.
[8] Tad kralj naredi da se izradi kovčeg i stavi ispred kapija Gospodnjeg hrama.
[9] Tako dadoše proglasiti u Jerusalemu i Judeji da Gospodu valja donijeti prinose koje je Mojsije, sluga Božiji, naložio Izraelu u pustinji.
[10] Narod i njegovi poglavari su se radovali i svi su donosili i ubacivali u kovčeg sve dok se nije napunio.
[11] Kada je bilo vrijeme da leviti kovčeg vrate kraljevskoj vlasti, i kad su vidjeli da je u njemu mnogo novca, dođoše kraljevi pisari i poslanik velikog svećenika i isprazniše kovčeg, zatim ga vratiše na njegovo mjesto. To su činili svakoga dana i tako su skupili mnogo novca.
[12] Kralj i Jojada novac dodijeliše onima koji su izvodili radove na Gospodnjem hramu; ovi uposliše klesare i stolare da obnove Gospodnji hram, i vješte zanatlije u obradi željeza i mjedi, da oprave Hram Gospodnji.
[13] Tako su radnici obavljali svoj posao i opravka je napredovala njihovim rukama; tako Božiji hram vratiše u njegovo prvobitno stanje i dobro ga učvrstiše.
[14] Kada su radovi bili dovršeni, donesoše preostali novac pred kralja i Jojadu. Od toga načiniše pribor za Gospodnji hram, za službu, paljenice, zlatne zdjele i srebreni pribor. Tako su postojano prinosili paljenice u Gospodnjem hramu u svim danima Jojadinog života.
[15] No, Jojada ostari i tako umrije sit života; na dan svoje smrti je imao stotinu i trideset godina.
[16] Sahraniše ga u Davidovu gradu, kod kraljeva, jer je činio dobro Izraelu, Bogu i svome domu.
[17] Nakon Jojadine smrti dođoše poglavari Jude i padoše ničice pred kralja; i kralj ih je slušao.
[18] Tako oni napustiše hram Gospoda, Boga svojih očeva, i počeše služiti Ašerama i idolima. Tad se strašni sud sruči na Judeju i Jerusalem zbog njihove krivice.
[19] No, kralj im je slao vjerovjesnike da ih vrati Gospodu. Ovi su ih ozbiljno upozoravali, ali oni nisu htjeli slušati.
[20] Tad se Božiji duh spusti na Zahariju, sina svećenike Jojade, tako da on stane pred narod i počne propovijedati: „Ovako zbori Gospod: ‘Zašto kršite Gospodnje zapovijedi? Zbog toga nećete imati sreće; Gospod će vas ostaviti, jer ste vi ostavili njega!’”
[21] No, oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga na kraljevu zapovijed u predvorju Gospodnjeg hrama.
[22] I kralj Joaš se nije prisjećao ljubavi koju mu je pružio Jojada, otac Zaharijin, nego dade pogubiti njegovog sina. No, ovaj je u trenutku svoje smrti uzviknuo: „Bog će vidjeti i presuditi!”
[23] A kad prođe godina, protiv kralja se podiže vojska aramejska, i oni navališe na Judeju i Jerusalem, i istrijebiše sve kraljeve poglavare iz naroda i plijen poslaše nazad u Damask.
[24] Premda aramejska vojska nije bila mnogoljudna, Gospod u njihove ruke predade silnu vojsku, jer su se odrekli Gospoda, Boga svojih očeva.
[25] A kada su se ovi povukli i kralja ostavili teško ranjenog, njegove sluge skuju zavjeru protiv njega zbog krvavog djela koje je dao izvršiti nad sinovima svećenika Jojade; tako ga pogubiše u njegovom krevetu. Potom Joaš umrije. Sahranjen je u Davidovu gradu, ali ga ne pokopaše uz kraljeve.
[26] A ovo su oni koji su se urotili protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite.
[27] O njegovim sinovima, o količini danka koji mu je nametnut, i obnovi Božijeg hrama, gle, o svemu ovome je pisano u knjizi o kraljevima. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Amasja.