[1] Poslije toga Mojsije i Aron odu faraonu i kažu mu: „Ovako veli Gospod, Bog Izraela: ‘Pusti narod Moj da ode i da u Moju čast svetkuje u pustinji!’”
[2] A faraon odvrati: „Ko je taj Gospod da ga moram slušati i da mu se moram pokoriti te pustiti Izraelce? Ja ne poznajem Gospoda i neću pustiti Izraelce da odu!”
[3] A oni rekoše: „Sreli smo Boga Jevreja, tri dana hoda daleko želimo otići u pustinju i tamo Gospodu, našem Bogu, prinijeti žrtve, da nas ne snađe bolešću ili mačem!”
[4] Tad im kralj Egipta reče: „Mojsije i Arone, zašto narod odvraćate od svojih obaveza? Vratite se na svoje poslove!”
[5] I faraon na to doda: „Pogledajte, koliko ih je u zemlji i još biste da ih pustim da ne rade i da slave?”
[6] I faraon istoga dana izda naredbu upraviteljima i poslovođama nad narodom:
[7] „Narodu više ne dajte slame da prave opeku kao prije, neka sami idu i neka je skupljaju!
[8] I tražite istu količinu opeke koju moraju napraviti, jer lijeni su. Zato viču: ‘Želimo poći i Bogu svome žrtvu prinijeti!’
[9] A na ljude navalite posao da ih gorko tlači i ne obraćajte pažnju na riječi lažne!”
[10] I izađu upravitelji i poslovođe pred narod te im poruče: „Ovako kaže faraon: ‘Neću vam više davati slame,
[11] sami pođite i kupite je gdje znate i umijete, a u poslu vam se neće popustiti!’”
[12] Tad se rasprši narod po čitavom Egiptu da skuplja strnjiku umjesto slame.
[13] I upravitelji su ih tjerali govoreći: „Dovršavajte posao kao i prije kad ste imali slame!”
[14] A poslovođe Izraelovih sinova koje nad njih postaviše upravitelji faraonovi tukli su i pitali: „Zašto ni jučer ni danas niste načinili onoliko opeka koliko vam je odranije određeno?”
[15] Tad pođu poslovođe Izraelovih sinova faraonu i kažu: „Zašto tako postupaš prema svojim slugama?
[16] Tvojim slugama ne daju slame, a govore: ‘Pravite opeku!’ I gle, tuku sluge tvoje, a tvoj je narod kriv.”
[17] A on im odvrati: „Lijeni ste! Zato govorite: ‘Pusti nas, hoćemo Gospodu žrtvu prinijeti!’
[18] Sada idite i radite, slamu nećete dobiti, a određenu količinu opeke morate napraviti!”
[19] Tad uvidješe poslovođe Izraelovih sinova da su u nevolji jer su im rekli: „Nećemo smanjiti količinu opeke koju morate svakodnevno napraviti!”
[20] A kad odoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su tamo stajali i čekali.
[21] Tad im rekoše: „Neka vas Gospod pogleda i neka vam sudi zato što nas omrznuste faraonu i njegovim slugama i što mu pružiste mač u ruke da nas pobije!”
[22] Tad se Mojsije obrati Gospodu: „Gospode, zašto dopuštaš da ti narod tako muče? Zašto si me poslao ovamo?
[23] Otkada dođoh faraonu i pričah u Tvoje ime, on se prema narodu poče ophoditi grozno, a ti Svoj narod ne spašavaš!”