[1] Tri mjeseca nakon izlaska Izraelovih sinova iz Egipta, na isti dan, stigoše u pustinju Sinaj.
[2] Krenuše iz Refidima i stigoše u pustinju Sinaj te se utaboriše u pustinji, i tabor načiniše ondje pod brdom.
[3] Mojsije se pak pope k Bogu, jer ga Gospod dozvao s brda: „Ovako reci domu Jakovljevom i ovo kaži Izraelovim sinovima:
[4] ‘Vidjeli ste šta sam učinio Egipćanima; kako sam vas na krilima sokolovim k Sebi donio.
[5] Ako sada uistinu poslušate Moj glas i pokorite mu se, i ako čuvate Moj savez onda ćete od naroda svih biti Moja posebna svojina, jer čitava je zemlja Moja.
[6] Vi ćete pak biti kraljevstvo svećenika i narod sveti! To su riječi koje ćeš prenijeti Izraelovim sinovima.’”
[7] I Mojsije sazove starješine naroda i prenese im riječi koje mu je Gospod kazao.
[8] Tad mu cijeli narod odgovori: „Sve što je Gospod rekao želimo činiti!” I Mojsije prenese odgovor naroda Bogu.
[9] Tad Gospod reče Mojsiju: „Gle, u gustom oblaku ću doći k tebi da narod čuje Moje riječi, koje ću s tobom razmjenjivati, i da ti povjeruje za sva vremena.” Kada je Mojsije prenio riječi Gospodnje narodu,
[10] tad mu Gospod poruči: „Pođi narodu i posveti ih danas i sutra; neka odjeću svoju operu,
[11] i neka budu spremni za treći dan, jer trećeg će dana Gospod naočigled naroda cijelog sići sa brda Sinaj.
[12] I povuci granicu oko naroda i naredi: ‘Dobro se čuvajte da se ne penjete na brdo i da ne dotaknete podnožje, jer ko brdo dotakne mora umrijeti.
[13] Neka ga ničija ruka ne dotiče, jer će biti ustrijeljen ili kamenovan, svejedno da li je čovjek ili životinja, neće ostati u životu. Ali kada se rog oglasi, neka priđu brdu!’”
[14] Tad Mojsije siđe s brda narodu te ga posveti, i on opra haljine svoje.
[15] I Mojsije reče narodu: „Spremni budite za treći dan, neka nijedan ne prilazi svojoj ženi!”
[16] I desi se trećeg dana rano da se prolome gromovi i munje zasijevaju i gusti se oblak nadvio nad brdo, i oglasi se truba glasno i sav se narod u taboru uplaši.
[17] I Mojsije povede narod iz tabora Bogu na susret i postrojiše se ispod brda.
[18] I dim se uzdizao sa cijelog brda Sinajskog jer je Gospod u plamenu sišao. I dim njegov se uzdizao kao dim iz peći i čitavo se brdo treslo.
[19] I glas trube je postajao sve jači. Mojsije je govorio i Bog mu je odvraćao grmljavinom.
[20] I Gospod je sišao na vrh Sinaja. Tad pozove Mojsija na vrh brda, i Mojsije se pope.
[21] Tad Gospod reče Mojsiju: „Siđi i upozori narod da se ne probijaju ka Gospodu da ga vide, da mnogi od njih ne stradaju!
[22] I sami svećenici što Gospodu pristupaju neka se posvete da ih Gospod ne bi uništio.”
[23] A Mojsije odgovori Gospodu: „Narod se ne može popeti na Sinaj jer ti si nas upozorio i kazao: ‘Među postavi oko brda i posveti je’”.
[24] A Gospod mu odvrati: „Siđi! Poslije toga se popni s Aronom, ali naredi svećenicima i narodu da ne prilaze i neka se ne penju Gospodu da ne bi stradali!”
[25] I Mojsije siđe k narodu te im to reče.