[1] I Gospod poruči Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:
[2] „Neka vam je ovaj mjesec početak mjesecima, neka je prvi mjesec godine za vas.
[3] Recite čitavoj zajednici izraelskoj da desetoga dana ovoga mjeseca svaki domaćin uzme janje ili jare, jedno po kući,
[4] ako li je pak porodica premala za janje ili jare neka ga uzme zajedno s komšijom koji mu je najbliži kući, s onoliko duša koliko mogu pojesti janje ili jare.
[5] A janje ili jare neka vam bude zdravo i muško; staro godinu dana; od ovaca ili koza ga uzmite.
[6] Morate ga čuvati do četrnaestog dana ovoga mjeseca, kada će uvečer čitava zajednica izraelska zaklati svoje žrtve.”
[7] „I neka uzmu krvi i neka premažu pragove svoje i dovratnike na kućama u kojima će jesti.
[8] I meso neka pojedu istu noć sa beskvasnim hljebom i s gorkim zeljem.
[9] Ništa od toga ne jedite sirovo ni kuhano, nego samo pečeno na vatri, glavu njegovu, udove i iznutrice.
[10] I neka ništa od toga ne ostane do jutra. Ako li pak nešto ostane, onda to spalite.
[11] A ovako trebate jesti, opasani, s obućom na nogama i štapom u ruci. Brzo jedite, jer je to pasha Božija.
[12] Jer te noći ću proći kroz Egipat i svu prvorođenčad u zemlji pogubiti, od čovjeka i od stoke, i sva božanstva egipatska ću ljuto kazniti, Ja, Gospod.
[13] I neka krv služi kao znak na kućama u kojim vi živite, jer kada krv vidim, onda ću vas poštedjeti i tu kuću zaobići, i neće vas nikakvo zlo snaći kada udarim na zemlju egipatsku.”
[14] „I pamtite taj dan i slavite ga Bogu u čast. I sva pokoljenja neka ga vječno slave.
[15] Sedam dana jedite beskvasni hljeb; zato već prvog dana iz kuće sklonite kvasac. Jer, ko bude jeo hljeb s kvascem od prvoga do sedmoga dana, duša će mu biti iskorijenjena iz Izraela!
[16] A prvog i sedmog dana održite sveti skup. Nikakvog posla taj dan nemojte obavljati; samo ono što ćete jesti taj dan – to smijete spremiti.
[17] I održavajte dan beskvasnih hljebova! Jer baš na taj dan izbavih vaše čete iz Egipta; zato ćete ovaj dan obilježavati; i to je vječna zapovijed pokoljenjima što dolaze.
[18] Od noći četrnaestog dana prvog mjeseca, sve do dvadeset i prvog dana uvečer, hljeb ćete beskvasni jesti.
[19] Sedam dana vam se u kući ne smije naći kvasac. Jer ko jede hljeb sa kvascem njegova će duša biti iz Izraela iskorijenjena, bio tuđinac ili rođen u zemlji.
[20] Ne jedite hljeb sa kvascem, gdje god da ste, ima da jedete hljeb beskvasni!”
[21] I Mojsije pozva sve starješine izraelske pa im reče: „Idite i uzmite si janje ili jare po porodicama vašim i zakoljite pashu!
[22] I uzmite busen kitopa i umočite ga u krv te krvlju namažite nadvratnik i oba dovratka, i neka niko ne prelazi kućni prag do jutra.
[23] Jer Gospod će obilaziti i udarati na Egipćane, a kada primijeti krv na pragu i na dovratnicima, tada će Gospod proći kraj vrata i neće dopustiti zlotvoru da ubija u vašim kućama.
[24] I ove se zapovijedi držite kao naredbe koja vrijedi za vas i djecu vašu dovijeka!
[25] I kada stignete u zemlju koju će vam Gospod dati, kako je i kazao, izvršavajte ovu zapovijed.
[26] I kada vas djeca vaša upitaju: ‘Kakvu to službu vršite?’,
[27] onda kažite: ‘To je žrtva za pashu Gospodnju, koji prođe kraj kuća Izraelovih sinova u Egiptu, kada je na Egipćane udario, a naš poštedio.’” Tad narod pade ničice i pomoli se.
[28] I Izraelovi sinovi pođoše i uradiše baš kako je Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu.
[29] I u ponoć Gospod pomori svu prvorođenčad u Egiptu. Od prvorođenca faraonova, koji je sjedio na prijestolju, do prvorođenog zarobljenika, koji je bdio u tamnici – pomori i sve prvine od stoke.
[30] I faraon ustane iste noći; on i sve sluge njegove i svi Egipćani jer je velika jeka odlijegala Egiptom; ne bijaše kuće u kojoj nije bilo mrtvaca.
[31] I on pozva Mojsija i Arona te noći i reče: „Dižite se i idite od moga naroda, vi i Izraelovi sinovi, pođite i služite Gospodu, kako ste tražili!
[32] Ovce i goveda svoja vodite sa sobom kako ste iskali, otiđite pa i mene blagoslovite!”
[33] I Egipćani navale na narod da ga što prije istjeraju iz zemlje, i govorahu: „Svi smo osuđeni na smrt!”
[34] I narod je nosio svoje tijesto, prije no što je skislo; naćve uvijene u haljine ponesoše na ramenima.
[35] I djeca Izraelova postupiše kako Mojsije reče, i tražiše od Egipćana srebreni i zlatni nakit, i haljine.
[36] A Gospod Egipćane učini blagonaklonim pa im dadoše sve što tražiše. Tako Egipćane opljačkaše.
[37] Tako Izraelovi sinovi iseliše iz Ramzesa prema Sukotu. Bijaše ih šest stotina hiljada pješaka, ne računajući žene i djecu.
[38] A i mnogo drugih ljudi pođe s njima; mnogo stoke, ovaca i goveda.
[39] I napraviše beskvasne pogače od tijesta koje donesoše iz Egipta, beskvasna hljeba, jer nije bilo skislo. Protjerani iz Egipta nisu imali vremena sebi druge hrane spremiti.
[40] I narod izraelski provede u Egiptu ukupno četiri stotine i trideset godina.
[41] I desi se baš toga dana kada se navrši tih četiri stotine i trideset godina, da čitava vojska Gospodnja izađe iz Egipta.
[42] To je bila noć bdijenja za Gospoda, kada ih izvede iz zemlje egipatske. To je noć koju u čast Gospodu bdiju svi Izraelovi sinovi od koljena na koljeno.
[43] I Gospod reče Mojsiju i Aronu: „Ovo su propisi za pashu: Nijedan stranac ne smije jesti od žrtve.
[44] Ali svaki sluga, kupljen novcem, smije je okusiti čim ga obrežete.
[45] Došljaci i najamnici je ne smiju jesti.
[46] U jednoj kući da se jede; mesa od nje ne iznosite van, niti njene kosti lomite.
[47] Neka čitava zajednica Izraelova slavi.
[48] I ako se kod tebe nađe stranac i poželi slaviti pashu, Gospodu u čast, svi se njegovi muški najprije moraju obrezati, da bi bio isti kao domaći, onda mogu slaviti. Ali nijedan neobrezani je ne smije jesti.
[49] Neka isti zakon važi za domaće i tuđince koji živi među vama.”
[50] I sav narod Izraela učini onako kako je Gospod naredio Mojsiju i Aronu.
[51] I toga dana Gospod izvede Izraelove sinove, po njihovim četama, iz egipatske zemlje.