[1] „A ovo su zakoni koje ćeš postaviti:
[2] Ako kupiš sebi roba Jevreja, neka ti služi šest godina. Sedme godine ga oslobodi bez otkupa.
[3] Ako li je sam došao, samoga ga i otpusti, a ako je došao oženjen, onda neka i žena pođe s njim.
[4] Ali, ako mu je gospodar dao ženu, i ona mu rodi sinove ili kćeri, onda neka žena s djecom svojom pripadne gospodaru, neka njega pak otpusti samog.
[5] A ako rob bude tvrdio: ‘Ja volim gospodara, ženu svoju i djecu svoju, neću da me oslobode!’,
[6] neka ga onda njegov gospodar odvede pred Gospoda i postavi na vratima ili kod dovratka, i neka mu ondje uho probuši šilom, pa neka mu služi dovijeka.
[7] A ako neko kćer svoju proda u ropstvo neka se ne otpušta kao muški rob.
[8] Ako li se gospodaru kome je određena ne svidi, neka pusti da je otkupe; ali on je ne smije prodati strancima zbog nevjerstva svoga.
[9] Ako li je pak odredi za sina, onda neka se prema njoj odnosi kao prema kćeri svojoj.
[10] A ako uzme drugu ženu, neka ovoj ne nedostaje hrane, haljina i bračnih prava.
[11] Ako ne učini ove tri stvari, neka se ona oslobodi bez otkupa.
[12] Ko udari čovjeka i ovaj umre, neka se pogubi.
[13] A ako ga nije uhodio i nije vrebao, nego je Gospod dopustio da mu ovaj dopadne šaka, odredit ću mu mjesto gdje će pobjeći.
[14] A ako neko namjerno napadne čovjeka pa ga ubije, odvucite ga od moga žrtvenika i pogubite ga!
[15] Ko oca svoga ili majku udari, taj mora umrijeti.
[16] Ko god čovjeka otme i proda ga, ili se nađe u njegovim rukama, ima da se pogubi.
[17] Neka bude pogubljen i onaj što proklinje oca ili majku svoju.
[18] Kada se ljudi svađaju, i jedan udari drugog kamenom ili pesnicom, a on ne umre, nego padne u postelju,
[19] pa se oporavi toliko da može izaći sa štapom, neka onda onaj što ga je udario ostane nekažnjen, osim što za vrijeme izgubljeno mora platiti odštetu i brinuti se o tome da se ovaj potpuno oporavi.
[20] A ko udari roba ili robinju svoju štapom tako da poginu od ruku njegovih neka se obavezno kazni,
[21] ali ako se pridignu nakon dan-dva neka se ne kazni, jer je njegova šteta.
[22] Ako se zavade ljudi pa koji od njih udari trudnu ženu, pa se dijete bez posljedica rodi, onda krivac mora platiti novčanu kaznu u onoj visini koliko odredi muž trudnice i platit će koliko sudije odrede.
[23] Ako li bude posljedica onda ćeš platiti, život za život,
[24] oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
[25] opekotinu za opekotinu, ranu za ranu, modricu za modricu.
[26] Ako neko slugi svome ili služavki oko izbije, neka je zbog oka oslobodi.
[27] A ako li slugi ili služavki zub izbije neka ih zbog zuba oslobodi.
[28] Ako vo nasmrt izbode čovjeka ili ženu, neka ga kamenuju i neka ne jedu njegovo meso, a vlasnik vola neka ostane nekažnjen.
[29] Ali ako je vo ili govedo prije bolo, i ako su gospodara na to upozorili, onda vola koji je ubio čovjeka ili ženu treba kamenovati i njegovog gospodara također pogubiti.
[30] Ali ako mu se zatraži otkupnina, neka onda za spas duše svoje dadne onoliko koliko se od njega traži.
[31] A ako li sina ili kćer izbode, neka se prema njemu ophode po ovom zakonu.
[32] A ako ubode služavku ili slugu, neka se gospodaru njihovom isplati trideset šekela srebra, a vo neka se kamenuje.
[33] Ako neko otkrije jamu, ili iskopa jamu pa je ne pokrije, i u nju upadne govedo ili magare,
[34] onda onaj čiji je jama mora platiti odštetu novcem gospodaru njihovom, ali neka uginula životinja pripadne njemu.
[35] Ako li nečiji vo nasmrt izbode tuđe govedo, onda neka prodaju govedo koje ostane živo i neka podijele novac između sebe a i meso uginule životinje.
[36] Ali ako je vo ili govedo bolo prije, i ako ga nije čuvao gospodar, neka nadoknadi vola za vola, a uginula životinja neka ostane njemu.”