[1] I Gospod reče Mojsiju: „Digni se odavde i pođi, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju koju sam Abrahamu, Isaku i Jakovu obećao zakletvom, rekavši: ‘Tvom ću je potomstvu darovati!’
[2] Anđela ću jednog pred tobom poslati i Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce rastjerati.
[3] I pođite u zemlju u kojoj teku med i mlijeko, ali Ja neću poći s vama zato što ste narod tvrdoglav pa bi vas mogao putem istrijebiti.”
[4] Kada je narod čuo ove oštre riječi, poče tugovati te niko nije nosio svoj nakit.
[5] Jer Gospod je rekao Mojsiju: „Reci Izraelovim sinovima: ‘Narod ste tvrdoglav! Kada bih samo na tren s vama putovao, morao bih vas uništiti. Te skinite sada svoj nakit da vidim što ću činiti s vama!’”
[6] I Izraelovi sinovi sa sebe skinuše nakit kod brda Horeb.
[7] Ali Mojsije uze šator i razape ga izvan tabora, dalje od njega, i prozva ga „Šator susreta”. I tako se desi da je svako ko je tražio Gospoda morao poći k Šatoru susreta, koji bijaše van tabora.
[8] I desi se, kada je Mojsije išao u Šator da sav narod ustane i stane kod ulaza u svoj šator te prati Mojsija pogledom dok ne uđe u Šator susreta.
[9] A kad Mojsije uđe u Šator, spusti se stup oblaka i stane pred ulazom Šatora, i On je razgovarao s Mojsijem.
[10] I kada je narod cijeli vidio stup oblaka na ulazu u Šator svi ustanu i poklone se, svaki pred ulazom svoga šatora.
[11] I Gospod je razgovarao s Mojsijem lice u lice, onako kako čovjek razgovara s prijateljem. A kada se Mojsije ponovo vrati u tabor, njegov sluga Jošua, sin Nunov, mladić, ne htjede napustiti Šator.
[12] Mojsije reče Gospodu: „Gle, Ti mi govoriš: ‘Povedi narod gore’, ali mi nisi rekao koga ćeš poslati sa mnom. A kazao si, ‘po imenu te znam i milost si našao u Mojim očima.’
[13] A sada, ako li sam milost našao u Tvojim očima, molim da mi obznaniš Svoje staze, da Te shvatim i da milost Tvoju nađem. Prisjeti se također da je ovo Tvoj narod.”
[14] A Gospod reče: „Moje će lice s tobom i Ja ću ti mira dati”
[15] A on odgovori: „Ako nećeš biti prisutan na putu našem, onda nas ne pokreći odavde.
[16] Jer kako da znamo da smo milost našli u Tvojim očima, narod Tvoj i ja? Samo po Tvom polasku s nama znat ćemo da smo ja i narod Tvoj drugačiji od svakog drugog naroda na licu zemlje?”
[17] I Gospod reče Mojsiju: „Tu stvar koju si rekao ću učiniti, jer našao si milost u Mojim očima, i poznajem te po imenu tvome.”
[18] A Mojsije odvrati: „Molim te pokaži mi Svoju slavu.”
[19] A On odgovori: „Učinit ću da sva dobra Moja prođu ispred tebe, i pred tobom ću obznaniti Svoje ime – ‘Gospod’. I milostiv ću biti prema onome prema kome budem milostiv, i smilovati ću se onome kome se smilujem.”
[20] I reče: „Ali lica Moga nećeš vidjeti, čovjek Me ne može vidjeti i ostati živ.”
[21] I Gospod kaza: „Gle, postoji mjesto kod Mene na kojem ćeš stati na stijenu,
[22] i dok Moja slava bude prolazila stavit ću te u raspuklinu stijene i zaklanjat ću te rukom dok ne prođem.
[23] Onda ću skloniti ruku Svoju i vidjeti ćeš leđa Moja, ali Mi lica vidjeti nećeš.”