Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 5:48

[1] I Gospod reče Mojsiju: „Iskleši dvije ploče, poput onih prvih, da riječi na njih zapišem koje bijahu na pločama koje si razbio;

[2] i budi spreman da se sutra, rano ujutro, popneš na brdo Sinaj i pred Mene staneš na njegovom vrhu.

[3] I nikome ne dopusti da se penje s tobom, niti dozvoli da iko bude viđen oko brda; neka ne pasu ni ovce ni goveda nasuprot njega!”

[4] I Mojsije isklesa dvije ploče poput onih prvih te ustade rano ujutro i pope se na brdo Sinaj, kako mu je Gospod i zapovjedio; nosio je dvije ploče u rukama.

[5] Tad Gospod siđe u oblaku i stade pred njega te prozva ime Gospodovo.

[6] I Gospod prođe ispred njegova lica govoreći: „Gospod, Gospod Bog, milostivi i darežljivi, spor u srdžbi, vjernosti velike i milosti;

[7] ljubavi postojane za hiljade, što prestup i grijeh oprašta, ali nipošto ne ostavlja nekažnjene, nego grijeh očeva pohodi u sinovima i unucima do trećeg i četvrtog koljena!”

[8] Tad Mojsije hitro pade ničice i poče moliti.

[9] I on reče: „O Gospode, ako sam milost našao u Tvojim očima, onda Te molim da dođeš među nas iako smo narod tvrdoglav. Oprosti nam grijehe i krivnju našu, uzmi nas kao baštinu Svoju.”

[10] On reče: „Gle, Savez ću s vama sklopiti, ispred naroda cijelog ću čuda činiti, kakva nisu činjena na zemlji cijeloj niti u ma kojem narodu. Sav narod koji je oko tebe vidjet će djelo Gospodnje; jer divno će biti ono što ću s vama učiniti.”

[11] „Pazite na ovo što vam naređujem ovoga dana. Gle, pred vama ću rastjerati Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.

[12] Čuvajte se da ne sklopite savez sa stanovnicima zemlje u koju idete, da to ne postane zamka među vama.

[13] Žrtvenike ćeš njihove razoriti i stupove porušiti, i Ašerine im posijeci,

[14] jer klanjati se nećeš drugome bogu osim Gospodu, čije je ime Ljubomorni, jer je Bog ljubomoran.

[15] Ne sklapaj savez sa stanovnicima ove zemlje, pa da te pozovu kada za bogovima svojim blude i kada bogovima svojim žrtve prinose pa da od žrtve te jedeš,

[16] i da kćeri njihove uzimaš za sinove svoje, i da one blude za bogovima svojim pa sinove tvoje zavode da čine isto.

[17] Sebi ne izlijevaj bogove od gvožđa.

[18] Držat ćeš Slavu beskvasnih hljebova; sedam dana ćeš jesti hljeb bez kvasca, kako sam ti naredio, u vrijeme određeno u mjesecu Abibu, jer u tom mjesecu izađoste iz Egipta.

[19] Sve prvorođeno pripada Meni, sva muška stoka, prvjenac krave i ovce.

[20] Prvorođeno magare ćeš iskupiti janjetom, a ako ga ne iskupiš, vrat ćeš mu slomiti. Sve prvorođene sinove ćeš iskupiti i nijedan neka se preda Mnom ne pojavljuje praznih ruku.”

[21] „Šest dana ćeš raditi, a sedmi dan ćeš odmarati, i u vrijeme oranja i žetve ćeš odmarati.

[22] Praznik sedmicâ ćeš slaviti, Praznik prve žetve pšenične i berbe na kraju godine.

[23] Tri puta godišnje će muški dolaziti pred Gospoda Boga, Boga Izraelovog.

[24] Jer narode ću pred vama protjerati i proširiti granice naroda vašeg. Niko vam zemlju neće priželjkivati kada krenete gore da stanete pred Gospoda, vašeg Boga, tri puta godišnje.

[25] Nećeš prinositi krvi od žrtve Moje uz hljeb kiseli, i nećeš pustiti da žrtva prenoći od slavlja Pashe.

[26] Najbolje od prvjenca ploda tvoga ćeš donijeti u dom Gospoda, tvoga Boga. Nećeš kuhati mladu kozu u mlijeku majke njegove.”

[27] I Gospod reče Mojsiju: „Zapiši ove riječi, jer po riječima ovim sam sklopio Savez s tobom i sa Izraelom.”

[28] Tako je Mojsije bio s Gospodom četrdeset dana i noći. Nije jeo hljeba niti je pio vode. I on je na ploče zapisivao riječi zapovijedi, deset zapovijedi.

[29] Kada se Mojsije vratio s brda Sinaj – s dvije Table svjedočanstava u rukama je silazio sa brda – nije znao da mu s lica svjetlost sija, zato što je razgovarao s Bogom.

[30] Aron i sav narod Izraelov je vidio Mojsija i gle, lice mu je svjetlilo te su se plašili da mu priđu.

[31] Ali Mojsije ih je zvao, te se Aron i sve vođe zbora vratiše njemu. I Mojsije je razgovarao s njima.

[32] Naposljetku se sav narod izraelski približio i on im kaza sve što mu je Gospod naredio na brdu Sinaj.

[33] A kada je Mojsije dovršio svoj govor, navuče koprenu na lice svoje.

[34] Ali kada bi Mojsije išao pred Gospoda da razgovara, skinuo bi koprenu dok ne bi izašao. A kada bi izašao, govorio bi narodu izraelskom šta mu je naređeno,

[35] a narod Izraela bi vidio lice Mojsijevo, kožu koja je sijala, i Mojsije bi ponovo prekrio lice sve dok ne bi opet otišao da s Njim razgovara.

Izlazak — Chapters