[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Gle, imenom sam pozvao Besasela, sina Urijeva, od koljena Hurova, iz plemena Judina.
[3] I duhom sam ga Božijim ispunio, mudrošću, znanjem i razumom te vještinom za posao svaki,
[4] da djela umjetnička domišlja i da ih izrađuje u zlatu, srebru i mjedi,
[5] da kamenje drago dorađuje za umetanje, da drvo oblikuje tako da umjetnine svake vrste umije izraditi.
[6] I gle, njemu sam poslao Oholiaba, sina Ahisamakova iz plemena Danova, i svima sam koji mudro srce imaju mudrost u srca položio, da sve što sam ti zapovjedio umiju načiniti.
[7] Šator susreta, Kovčeg saveza, pomirbeni poklopac i sav pribor Šatora,
[8] i svijećnjak čisti i sav pribor, i žrtvenik za tamjan,
[9] kao i žrtvenik za paljenice sa svim svojim priborom.
[10] Pa i haljine svete za službu Aronovu, svećenika, kao i haljine za sinove njegove, za dužnost svećeničku,
[11] i ulje za pomazanje, te tamjan miomirisni za Svetište. Neka u potpunosti učine onako kako sam ti rekao.”
[12] I Gospod reče Mojsiju:
[13] „Poruči Izraelovim sinovima: ‘Obilježavajte Moju subotu! Jer to je znak između Mene i vas za sva buduća pokoljenja, da shvatite da sam ja Gospod koji vas posvećuje.
[14] I zbog toga poštujte subotu, jer je sveta. Ko je oskrnavi mora obavezno umrijeti, neka duša onoga koji subotom radi bude iskorijenjena iz naroda svoga!
[15] Neka se šest dana radi, ali dana sedmog je subota, dan potpunog odmora, svet Gospodu. Svako ko subotom bude radio mora biti pogubljen!
[16] Zato neka Izraelovi sinovi drže subote, tako što će je slaviti u koljenima svim, kao savez vječni.
[17] Ona je vječiti znak između Mene i sinova Izraelovih; jer za šest dana je Gospod stvorio nebesa i zemlju ali se sedmog dana odmarao i krijepio.’”
[18] I kada je Gospod završio razgovor s Mojsijem na brdu Sinaj, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božijim.