[1] Tada Gospod reče Mojsiju: „Pođi faraonu jer sam otvrdnuo srce njegovo i sluga njegovih kako bih znamenja Svoja među njima učinio,
[2] kako bi ti pred ušima djece svoje i unučadi pričao šta sam radio u Egiptu i kakva sam znamenja izvodio među Egipćanima, da znate da sam ja Gospod!”
[3] Tako Mojsije i Aron odu faraonu pa mu kažu: „Ovako govori Gospod, Bog Jevreja: ‘Koliko ćeš se još opirati tome da se preda mnom poniziš? Pusti Moj narod da ode, da bi Mi služio!
[4] A ako ga i dalje ne budeš htio pustiti, gle, sutra ću skakavce uputiti u tvoju zemlju.
[5] I oni će prekriti površinu zemlje da se ona više neće vidjeti i pojesti što je spašeno od tuče i sva stabla.
[6] I napunit će tvoju kuću, kuće sluga tvojih i svih Egipćana, kako nikada nisu vidjeli tvoji očevi i djedovi tvoji otkada borave u ovoj zemlji pa do dana današnjega!’” I on se okrenu i ode od faraona.
[7] Tad sluge rekoše faraonu: „Dokle će nam ovaj čovjek nevolje stvarati? Pusti narod, neka ide da Gospodu, svome Bogu, može služiti! Zar ne vidiš da Egipat propada?”
[8] Tad ponovo pozovu Mojsija i Arona i faraon im reče: „Idite i služite Gospodu, svome Bogu! A ko treba poći?”
[9] Mojsije odgovori: „Moramo mladi i stari, sa sinovima i kćerima svojim, s ovcama i govedima, jer imamo slavlje Božije!”
[10] Tad im on odgovori: „Neka je Gospod s vama toliko koliko ću vas i ja pustiti da idite s djecom svojom! Gle, zlo spremate!
[11] Ne može tako, neka muškarci pođu i služe Gospodu, jer ste to i tražili!” I otjeraju ih od faraona.
[12] Tad Gospod reče Mojsiju: „Ispruži ruku svoju nad zemljom egipatskom da skakavci navale na zemlju cijelu i pojedu sve što raste zajedno s onim što spasiše od tuče!”
[13] Tad Mojsije pruži svoj štap nad Egipat i Gospod pusti vjetar istočni po zemlji cijeloj. Puhao je cijeli dan i cijelu noć, i ujutro nanese skakavce.
[14] Skakavci spopadoše cijeli Egipat, i raširiše se po cijeloj zemlji toliko gusto da tako nešto nikada nije bilo niti će ikada više biti.
[15] Prekriše sve tlo i zemlja se pomrači, i pojedoše sve biljke i plodove stabala koji opstaše pred tučom, i ne ostaviše ništa zeleno na stablima i poljima u cijelom Egiptu.
[16] Faraon odmah pozva Mojsija i Arona pa reče: „Ogriješio sam se o Gospoda, o vašeg Boga i vas!
[17] A sada mi grijeh moj oprosti još ovaj put, i molite se Gospodu, vašem Bogu, da ovu smrt od mene odagna!”
[18] I on ode od faraona i pomoli se Gospodu.
[19] Tad Gospod podiže tako jak vjetar sa zapada da pokupi sve skakavce i baci ih u Crveno more. Nijedan skakavac ne ostade na zemlji egipatskoj.
[20] Ali Gospod stegnu srce faraonovo tako da ne pusti Izraelove sinove da pođu.
[21] I Gospod reče Mojsiju: „Ruku svoju pruži prema nebu tako da tama toliko obavije zemlju Egipat da se rukom može dohvatiti.”
[22] I Mojsije pruži ruku svoju prema nebu i gusta tama tri dana pokri zemlju egipatsku.
[23] Niko nikoga nije mogao vidjeti niti je ko mogao ustati sa svoga mjesta. Ali u domovima svih Izraelovih sinova sijaše svjetlost.
[24] Tad faraon pozove Mojsija i reče: „Idite i služite Gospodu; djeca i žene vaše neka pođu s vama, samo neka ovce vaše i goveda ostanu ovdje!”
[25] A Mojsije odvrati: „Moraš nam i žrtve i paljenice dati da ih Gospodu, Bogu našem prinesemo.
[26] Neka i naša vlastita stoka pođe s nama, ni papka da ne ostane, jer od toga moramo uzeti da Gospodu, Bogu našem, služimo. Mi ne znamo čime i kako ćemo služiti Gospoda dok ne dođemo tamo!”
[27] Ali Gospod skameni srce faraonovo tako da ih nije pustio.
[28] I faraon mu reče: „Idi, i pazi se da ne stupiš preda me opet. Onoga dana kada opet dođeš ispred mene ćeš umrijeti!”
[29] A Mojsije odvrati: „Dobro si rekao! Neću ti više dolaziti!”