[1] I Gospod reče Mojsiju: „Još ću jednim zlom udariti na faraona i Egipat, poslije njega će vas pustiti, a kada vas pusti, onda će vas posve otjerati.
[2] Sada se obrati narodu i kaži da svaki čovjek od bližnjega svoga i svaka žena od svoje komšinice zatraži nakita srebrenog i zlatnog.”
[3] I Gospod učini da Egipćani blagonaklono gledaju na narod. A i Mojsije bijaše cijenjen čovjek u zemlji egipatskoj, u očima faraonovog naroda i sluga.
[4] I Mojsije reče: „Ovako kaza Gospod: ‘U ponoć ću proći kroz sred Egipta,
[5] i sva prvorođenčad u Egiptu će umrijeti, od prvorođenog faraonovog, koji sjedi na prijestolju, do prvorođenčeta služavkinog što stoji za žrvnjem, i sva prvina od stoke
[6] I velika će vika nastati u zemlji egipatskoj, kakva nikada do sada nije bila niti će ikada biti.
[7] Ali kod djece Izraelove neće nijedan pas lajati, ni na čovjeka ni na stoku, da shvatite da Gospod razlikuje Egipat i Izrael.’
[8] Tada će sve tvoje sluge pasti pred moje noge vapeći: ‘Pođite, ti i sav narod za tobom!’ I tada ću otići!” I on ode od faraona srdžbom obuzet.
[9] A Gospod reče Mojsiju: „Faraon vas neće poslušati zato da bi Moja čuda bila brojnija u ovoj zemlji.”
[10] Tako Mojsije i Aron izvedu sva čuda pred faraonom, ali Gospod stegnu srce njegovo tako da on ne pusti Izraelove sinove iz zemlje.