[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Izraelovom narodu poruči da se vrate i utabore pred Pa-Hahirotom, između Migdola i mora. Nasuprot Baal Sefona se kod mora utaborite.
[3] Faraon će za Izraelove sinove reći: ‘Lutaju po zemlji, pustinja ih je okružila!’
[4] I Ja ću mu srce otvrdnuti da ih goni i slavu ću steći nad cijelom vojskom faraonovom, a Egipćani će shvatiti da sam Gospod!” I oni tako učine.
[5] Kada javiše kralju egipatskom da je narod pobjegao tad se srce faraonovo i sluga njegovih okrene protiv naroda, i oni rekoše: „Šta učinismo pa Izraelce pustismo, oni nam više neće služiti!”
[6] I on upregne svoje kočije i povede ratnike sa sobom.
[7] Povede šest stotina izabranih bojnih kola i sve druge kočije i vojnike na njima.
[8] I Gospod stegnu srce faraonu, kralju Egipta, tako krenu za Izraelovim sinovima, koji su izašli uzdignute pesnice.
[9] Tako ih Egipćani goniše sa svim konjima, kočijama i konjanicima, svom vojskom faraonovom te ih stigoše kad se ovi utaboriše kraj mora, kod Pa-Hahirota naspram Baal Sefona.
[10] A kada im se faraon približi Izraelovi sinovi dignu pogled, kad gle, Egipćani u potjeri za njima! Tad se Izraelovi sinovi jako uplaše i zavapiše Gospodu.
[11] Te rekoše Mojsiju: „Zar to nema grobova u Egiptu pa si nas doveo u pustinju da umremo? Što si nam to učinio, što si nas izveo iz Egipta?
[12] Zar nismo već u Egiptu rekli: ‘Na miru nas ostavi, želimo Egipćanima služiti?’ Jer za nas bi bilo bolje da Egipćanima služimo nego da u pustinji umremo!”
[13] Mojsije pak reče narodu: „Ne plašite se! Čvrsto stojte i gledajte spas Gospodnji, koji će vam danas darovati, jer ove Egipćane koje danas vidite, nikada više nećete vidjeti!
[14] Gospod će se za vas boriti, a vi budite mirni!”
[15] Tad Gospod reče Mojsiju: „Zašto mi kukate? Reci Izraelovim sinovima da krenu!
[16] A ti podigni štap svoj i ruku pruži iznad mora pa ga razdijeli tako da Izraelovi sinovi prođu posred mora suhim tlom.
[17] A Ja ću srca Egipćana otvrdnuti da pođu za njima; onda ću proslaviti nad faraonom i vojskom njegovom cijelom, nad kočijama njegovim bojnim i konjanicima.
[18] I Egipćani će shvatiti da sam Ja Gospod, kad se nad faraonom, vojskom njegovom nad kočijama i konjanicima njegovim proslavim!”
[19] Tad se podigne anđeo Gospodnji koji je hodio pred Izraelovom četom i stane iza njih; i stup se oblaka pred njima otvori i stade iza njih.
[20] Tako se postavi između vojske egipatske i izraelske, i jednima bijaše oblak i tmina, a drugima osvijetli noć tako da se čitave noći ne susretoše jedni s drugima.
[21] Kada Mojsije pruži ruku nad more, tad Gospod učini da more otiče čitave noći kroz jak vjetar istočni, i on more isuši i vode razdijeli.
[22] I Izraelovi sinovi pođoše posred mora preko suhog tla a vode bijahu poput zida sa njihove lijeve i desne strane.
[23] Egipćani ih počnu tjerati pa pođu za njima; svi konji faraonovi, kočije njegovi i konjanici.
[24] Kada dođe jutarnja straža, tad Gospod pogleda na vojsku egipatsku iz stupa plamenog i oblaka te zbuni čete Egipatske.
[25] I on olabavi točkove na njihovim kočijama da se jedva kretahu. Tad rekoše Egipćani: „Hajdemo da bježimo od Izraelaca jer Gospod se bori za njih protiv Egipćana!”
[26] Tad Gospod reče Mojsiju: „Ruku svoju pruži nad more da se vode vrate na Egipćane, na kočije njihove i konjanike!”
[27] Tad Mojsije pruži ruku svoju nad more i ono se do zore vrati na svoje mjesto, a Egipćani su bježeći srljali prema moru. Gospod sunovrati Egipćane usred voda.
[28] Vode se vratiše i potopiše kočije, konjanike i svu snagu faraonovu koja ih je gonila, tako da ne osta nijedan.
[29] Ali narod Izraelov prođe suhim tlom sred mora, a voda im bijaše kao zid sa lijeve i desne strane.
[30] Tako Gospod toga dana spasi Izraelce iz ruku Egipćana. I Izrael vidje Egipćane mrtve na obalama mora.
[31] Tad Izrael vidje moćnu ruku kojom je Gospod postupao s Egipćanima, i narod se plašio Gospoda i povjerovaše u Gospoda i njegovog slugu Mojsija.