[1] I kada je Jitro, svećenik Midjanski, Mojsijev punac, čuo sve što je Bog učinio Mojsiju i njegovom narodu, i kako Gospod izvede Izraelce iz Egipta,
[2] tad Jitro, punac Mojsijev, povede Siporu, Mojsijevu ženu, nakon što je on poslao natrag,
[3] i oba njena sina; jedan se zvao Geršon, jer on reče: „Postadoh došljak u zemlji tuđoj” a
[4] drugom bijaše ime Eliezer, jer „Bog oca moga mi je pomogao i spasio me od mača faraonova.”
[5] A Jitro, Mojsijev punac, žena njegova i sinovi dođoše Mojsiju u pustinju kada se utaborio kraj brda Božijeg.
[6] I poruči Mojsiju: „Ja, Jitro, punac tvoj, dolazim ti i dovodim ženu tvoju i oba njezina sina.”
[7] Tad Mojsije ode da punca svoga sretne; duboko se pokloni i poljubi ga. I kada se pozdraviše, uđoše u šator.
[8] Mojsije ispriča svome puncu sve što je Gospod uradio Egipćanima zbog Izraelaca, sve nevolje koje ih snađoše na putu, i kako ih je Gospod izbavio.
[9] Jitro se pak radovao svemu dobrom što Gospod uradi za Izraelce i što ih otrže iz ruku Egipćana.
[10] I Jitro reče: „Neka je blagoslovljen Gospod koji vas je izbavio iz ruku Egipćana i ruku faraonovih, koji je spasio narod svoj od nasilja Egipćana!
[11] Sada znam da je Gospod silniji no božanstva sva, jer se to pokaza kada su s narodom okrutno postupali!”
[12] I Jitro, punac Mojsijev, uze paljenica i druge žrtve da Gospodu prinese. Tad dođoše Aron i sve starješine Izraelaca da s Mojsijevim puncem jedu pred Bogom.
[13] I desi se sljedećeg dana da Mojsije sjedne kako bi narodu sudio: i narod je stajao oko Mojsija od jutra do mraka.
[14] Ali kad Mojsijev punac vidje šta sve čini za narod, on reče: „Zašto sjediš sam i narod cijeli stoji oko tebe od jutra do mraka?”
[15] Tad Mojsije odgovori puncu: „Narod dolazi meni da Boga pita.
[16] Jer kada se spore dođu meni da odlučim koji je od njih u pravu i da im obznanim Božije zakone i zapovijedi.”
[17] Ali punac mu na to odvrati: „Nije dobro to što radiš!
[18] Umaraš se i ostaješ bez snage, ti i narod sav koji je kraj tebe, jer teška je ova stvar za tebe samog, nećeš moći izdržati.
[19] Te onda me poslušaj: ja te savjetujem, a i Bog će biti s tobom. Ti u ime naroda stani pred Boga i sporenja njihova iznesi Bogu,
[20] objasni im zakone i zapovijedi kako bi im pokazao put kojim trebaju ići i djela koja im valja činiti.
[21] U narodu čitavom potraži ljude poštene i bogobojazne, ljude pravedne, koji preziru nepoštenu dobit, te postavi kao poglavare nad hiljade, stotine, nad njih pedeset i deset,
[22] da narodu u svako doba pravdu dijele! Međutim, neka sve važne stvari donose tebi, a neka sami rješavaju sitnice, tako će ti biti lakše kad i oni nose teret s tobom.
[23] Ako to učiniš i ako tako Bog zapovijedi, onda ćeš izdržati i narod cijeli u miru će otići domu svome!”
[24] Tad Mojsije posluša svoga punca i učini sve kako mu ovaj reče.
[25] I izabere poštene ljude iz cijelog Izraela i učini ih poglavarima nad narodom, nad hiljadama, stotinama, nad njih pedeset i deset.
[26] I narodu su pravdu dijelili u svako doba, teže slučajeve su donosili Mojsiju, sitne rješavali sami.
[27] Tad Mojsije pusti punca svoga da otputuje i on se vrati u svoju zemlju.