[1] A Mojsije uzvrati: „Ali mi oni neće vjerovati niti će me slušati, nego će reći, ‘Gospod ti se nije ukazao!’”
[2] Tad ga Gospod upita: „Što imaš u svojoj ruci?” A Mojsije odvrati: „Štap!”
[3] Tad On reče: „Baci ga na zemlju!” On ga baci na zemlju i štap se pretvori u zmiju, te Mojsije pobježe pred njom.
[4] Ali Gospod reče Mojsiju: „Ruku svoju pruži i uhvati je za rep!” Tad on pruži ruku i uhvati je i zmija se pretvori u štap u njegovoj ruci.
[5] „Zato će morati vjerovati da ti se ukazao Gospod, Bog njihovih očeva, Bog Abrahamov, Bog Isakov i Bog Jakovov.”
[6] I Gospod nastavi govoriti: „Ruku svoju uvuci u njedra!” I on stavi ruku u svoja njedra. Kada je izvukao, gle, ruka mu bijela poput snijega.
[7] I Gospod mu ponovo naredi: „Stavi opet ruku u njedra!” I on ponovo uvuče ruku u njedra i kada je izvuče, gle, bila je kao i ostali dijelovi tijela.
[8] „Ako ne povjeruju i ne počuju poruku prvoga znaka, onda će vjerovati poruci drugoga znaka.
[9] Ako pak ne povjeruju u ova dva znaka i ne počuju tvoga glasa, onda zahvati vode iz Nila i prospi je na suhu zemlju; tako će voda koju si zahvatio iz Nila na zemlji suhoj krv postati.”
[10] Ali Mojsije reče Gospodu: „Ah Gospode, ja nisam čovjek rječit; nikada nisam ni bio pa nisam ni sada, ni otkad si ti sa slugom svojim govorio. Jer imam usta troma i jezik težak!”
[11] Tad mu Gospod odvrati: „Ko je stvorio čovjeku usta? Ko ga čini nijemim ili gluhim, slijepim ili mu poklanja vid? Zar to nisam Ja, Gospod?
[12] Te kreni sada, Ja ću biti uz usta tvoja i naučit ću te šta trebaš reći!”
[13] Tad Mojsije zamoli: „Molim te Gospode, pošalji nekoga drugog”
[14] Tad se Gospod silno rasrdi na Mojsija pa reče: „Zar ja ne znam da tvoj brat Aron, Levijac, umije lijepo govoriti? I gle, on ti ide ususret i kada te vidi, od srca će se obradovati.
[15] Njemu ćeš govoriti i riječi ćeš mu stavljati u usta; tako ću biti uz usta tvoja i njegova i podučavati vas šta vam je činiti.
[16] Neka on umjesto tebe govori narodu i neka bude glas tvoj, a ti ćeš njemu umjesto Boga biti.
[17] I štap svoj uzmi u ruke i njime pokazuj znamenja.”
[18] Tad se Mojsije vrati Jitru, puncu svome, te reče: „Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li živi!” A Jitro mu odvrati: „Idi, neka je mir s tobom!”
[19] A Gospod reče Mojsiju u Midjanu: „Vrati se u Egipat jer su pomrli svi ljudi koji ti htjedoše život uzeti!”
[20] Tako Mojsije uzme ženu svoju i sinove, uzjaše ih na magarca i otputova u zemlju Egipat. I Mojsije u ruke uze štap Božiji.
[21] I Gospod reče Mojsiju: „Kada stigneš u Egipat, dobro pazi na to da pred faraonom učiniš sva čuda koja sam ti položio u ruke. A Ja ću mu srce skameniti, tako da ne pusti narod tvoj.
[22] Tada reci faraonu: ‘Ovako kaže Gospod: Izrael je Moj prvorođeni sin,
[23] zato ti poručujem, pusti sina Moga da ide kako bi Mi služio, ako se pak usprotiviš tome, gle, pogubit ću tvoga prvorođenog sina!’”
[24] I kad se Mojsije zaustavi da prenoći dogodi se to da Gospod stane pred njega i htjede da ga ubije.
[25] Tad Sipora uze oštar kamen, obreza sina svoga i kožicu Mojsiju baci pred noge i reče: „Zaista si mi krvav muž!”
[26] Tad ga On pusti. Ona je pak zbog obrezivanja rekla „krvav muž”.
[27] I Gospod reče Aronu: „Idi u pustinju i sretni Mojsija!” On ode i sretne ga kod brda Božijeg te ga poljubi.
[28] I Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospodnje koje je poslao i sva znamenja za koja mu je naredio da ih pokazuje.
[29] Tad pođu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelovih sinova.
[30] I Aron je govorio sve što je Gospod kazao Mojsiju, a Mojsije je činio čuda pred očima naroda.
[31] Tad narod povjerova. I kada su čuli da se Gospod zauzeo za Izraelove sinove i da je vidio njihove jade, tad padoše ničice i moliše se.