[1] Mudrost sagradi dom svoj, sedam stupova svojih postavi.
[2] Stoku svoju pokla, vino pomiješa, i sto svoj postavi.
[3] Služavke svoje posla, da pozivaju s gradskih uzvišenja:
[4] „Ko je nerazuman, neka dođe!” Nerazumnom ona poruči:
[5] „Dođi, jedi moga hljeba, i pij vino koje pomiješah!
[6] Ostavite oholost da biste živjeli, koračajte putevima razbora!”
[7] Ko podrugljivca ukori – biva uvrijeđen, a ko zločinca kazni – biva ponižen.
[8] Ne ispravljaj podrugljivca da te ne zamrzi, mudrog ispravi, on će te ljubiti!
[9] Mudrom podaj, i postat će još mudriji, poduči pravednika, i još više će naučiti!
[10] Strah Gospodnji je začetak mudrosti, a razbor je spoznaja Svetoga.
[11] Jer kroz mene će ti se dani umnožiti, i produžit će se godine životu tvome.
[12] Ako si mudar, sebi si mudar, a ako si podrugljivac, sam ćeš ispaštati.
[13] Gospođa ludost puna je strasti, puna nerazbora i ništa ne shvata,
[14] pa opet sjedi kraj vrata svoga doma, na stolici na uzvisinama grada,
[15] da pozove prolaznike koji hode svojim putem:
[16] „Ko je nerazuman, neka priđe!” Pa prostome čovjeku veli:
[17] „Ukradena voda je slatka i ugodno je potajno hljeb jesti!”
[18] Ali on ne zna da sjeni tamo stanuju, i gosti njeni u dubinama carstva mrtvih.