[1] Sine moj, ako primiš riječi moje, i upute moje kod sebe sačuvaš,
[2] tako da mudrosti pružiš uho svoje, i srce okreneš ka spoznaji,
[3] kada za razum zavapiš, i za spoznaju zamoliš
[4] kada je potražiš poput srebra i kada za njom budeš tragao kao za blagom,
[5] onda ćeš shvatiti strah Božiji i steći Gospodnju spoznaju.
[6] Jer Gospod poklanja mudrost, iz usta Njegovih stižu spoznaja i razum.
[7] Za pravične On mudrost sprema, štit je onima koji u nevinosti hode,
[8] On čuva staze pravedne, bdije nad putevima njemu odanih.
[9] Tada ćeš shvatiti pravdu, pravo, pravičnost i sve dobre staze.
[10] Jer mudrost će ti u srce stići i duši će ti mila biti spoznaja,
[11] oprez će nad tobom biti, i razboritost će te čuvati,
[12] spašavajući te od staza zlih, od čovjeka koji izopačeno zbori;
[13] od onih što staze pravične napuštaju kako bi koračali putevima tmine,
[14] onih što se raduju kada zlo čine i veselo kliču nad nepravdom;
[15] čiji su putevi krivi i koji su na stazama opakim;
[16] da te spasi od zavodnice, žene tuđinke riječi laskavih,
[17] koja napušta prijatelja mladosti i zaboravlja zavjet Boga svoga,
[18] jer dom njen vodi u smrt i staze njene ka mrtvilu.
[19] Svi koji njoj zađu ne vraćaju se, nikada nanovo ne vide staze životne.
[20] Zato ti koračaj putem pravde, i drži se staze pravednika!
[21] Jer pravedni će zemlju nastaniti i nevini će u njoj opstati;
[22] a zlikovce će zbrisati sa zemlje i nevjerne iskorijeniti.