[1] Tvrdoglav čovjek koji ukore ne sluša, propada iznenada i bez nade.
[2] Kad se pravednici množe, narod se veseli, a kada vladaju zlikovci, narod stenje.
[3] Ko mudrost ljubi, oca svog veseli, a ko se sa bludnicom upušta, rasipa imetak.
[4] Pravednošću kralj zemlju učvršćuje, a ruši je čovjek koji mnoga davanja nameće.
[5] Ko bližnjem laska, razapinje mrežu stopama njegovim.
[6] U prestupima je zamka bezbožniku, a pravednik kliče veselo.
[7] Pravednik mari za pravo siromaha, a bezbožnik je drzak i bezobziran.
[8] Podrugljivci u grad unose komešanje, a mudri stišavaju gnjev.
[9] Ludak bjesni i galami, ne da mira – tako je kad se mudrac spori s čovjekom nerazumnim.
[10] Krvnici mrze ljude nevine, a pravednik se brine o duši svojoj.
[11] Bezumnik istresa sav svoj gnjev, a mudrac se suzdržava.
[12] Kada vladar počne mariti za laži, svi činovnici postaju opaki.
[13] Siromah i tlačitelj se susreću: Gospod im obojici oči prosvjetljuje.
[14] Postojano je prijestolje kraljevo, ako siromasima pravedno sudi.
[15] Ukor i šiba stvaraju mudrost, a dijete prepušteno sebi majku sramoti.
[16] Gdje se množe zlikovci, tu se množe i grijesi, ali pravednici će gledati njihovu propast.
[17] Kori sina svoga, zadovoljstvo će ti i radost biti.
[18] Gdje nema objave, narod se razuzda, a blago onome ko Zakon čuva!
[19] Riječima pukim se ne odgaja sluga, jer se ne pokorava iako ih shvata.
[20] Vidiš li čovjeka kako vatreno zbori, ima više nade za ludaka nego za njega.
[21] Ko mazi slugu od mladosti rane, sina će naposljetku u kući imati.
[22] Gnjevan čovjek svađu zameće, a čovjek srdit mnogo griješi.
[23] Oholost čovjeka ponižava, a ponizan duhom će čast steći.
[24] Ko sa razbojnicima dijeli, mrzi dušu svoju: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
[25] Strah čovjeku postavlja zamku, ali ko se u Gospoda uzda, spašava se.
[26] Mnogi traže lice vladara, ali od Gospoda dolazi svačije pravo.
[27] Naopak čovjek je mrzak pravedniku, a onog što u pravdi hodi, prezire bezbožnik.