[1] Ko se izdvaja popušta vlastitim strastima, opire se svemu razumnome.
[2] Bezumnom čovjeku nije do razboritosti, već do vlastite besjede.
[3] Gdje stigne opakost slijedi i prezir, a sramota ide za poniženjem.
[4] Riječi čovjeka su vode duboke, a izvor mudrosti potok što žubori.
[5] Ne pristaj uz opakog čovjeka na sudu, i pravedniku ne škodi u parnici.
[6] Besjede bezumnika svađu zameću i usta njegova batinu traže.
[7] Bezumniku su propast usta njegova, a usne zamka duši njegovoj.
[8] Riječi klevete su poput zalogaja slatkih, spuštaju se u dno utrobe.
[9] Nemaran radnik je brat rasipniku.
[10] Ime Gospodnje je utvrda silna, pravednik se tamo sklanja.
[11] Blago bogatog za njega je grad čvrst, poput zidina visokih u umu njegovom.
[12] Oholo je srce čovjekovo prije propasti, a čast slijedi poniznost.
[13] Sramota je u onoga koji odgovara, a ne sasluša.
[14] Duh čovječiji će podnijeti bolest, ali ko će podići srce slomljeno?
[15] Srce razumno stječe znanja, i spoznaju traži uho mudraca.
[16] Dar čovjeku stvara prilike, odvodi ga pred velikaše.
[17] Prvi se čini kao pravednik na sudu, a onda dođe drugi i opovrgne ga.
[18] Žrijeb svađu razrješava, odlučuje i među silnicima.
[19] Teže se pomiriti s bratom uvrijeđenim, nego osvojiti grad tvrdi, a svađa je poput prijevornica tvrđave.
[20] Čovjek se siti plodom usta svojih, požnjeti će ono što ustima zasadi.
[21] Život i smrt od jezika zavise, uživat će plodove njihove ko ih ljubi.
[22] Našao si dobro ako ženu nađeš, i milost stekao od Gospoda.
[23] Ponizno moli siromah, a bogataš tvrdo odgovara.
[24] Mnogi prijatelji nas bliže propasti, ali ima ih koji su vjerniji i od braće.