[1] Ovo su izreke Salomona, sina Davidova, kralja Izraela,
[2] koje služe da se mudrost spozna, da se riječi razuma poimaju,
[3] da se primi nauk koji jasnoću stvara, pravednost, pravo i iskrenost;
[4] da se nerazumnima pamet pokloni, mladim muževima spoznaja i razboritost.
[5] Mudar ih sluša i znanje svoje množi, razuman prisvaja mudrog života staze,
[6] kako bi izreku i prispodobu razumio, riječi mudraca i njihove zagonetke.
[7] Strah Gospodnji početak je spoznaje; nerazumni preziru mudrost i pouku!
[8] Sine moj, čuj nauk oca svoga i ne odbacuj zapovijed majke svoje!
[9] Jer divan su vijenac tvome čelu i ukras oko tvoga vrata.
[10] Sine, kada te grešnici žele nagovoriti, ne pristaj uz njih.
[11] Kada kažu: „Pođi sa nama, želimo krv vrebati, nevinoga u zasjedi bez razloga čekati!
[12] Progutat ćemo ih kao što carstvo mrtvih satire žive, kao da cijeli u grob silaze.
[13] Svakakvog blaga hoćemo nakrasti i kuće plijenom napuniti.
[14] Žrijeb ti s nama bacaj, neka nam je zajednička kesa!”
[15] Sine moj, ne koračaj njihovim stazama, nogu daleko drži od njihova puta!
[16] Jer noge im ka zlu blude, i žure da krv proliju.
[17] Uzalud se mreža razvlači, pred očima svih ptica;
[18] oni vrebaju vlastitu krv i žeđaju za vlastitim životima.
[19] Takva je sudbina svih željnih nepravedna dobitka: on ih živote košta!
[20] Mudrost glasno uzvikuje vani, u javnosti daje glasu oduška;
[21] Na trgovima, gdje buka ulična, na kapijama grada drži svoje govore:
[22] „O, vi nerazumni, dokad ćete glupost ljubiti, dokle će ruganje biti milo vama podrugljivcima, dokad će bezumnik znanje mrziti?
[23] Vratite se mojim uputama! Gle, pustit ću duh svoj da izvire, riječi vam svoje hoću obznaniti!
[24] Zato što ja pozivam, a vi odbijate, jer ruku svoju pružam, a niko ne mari,
[25] jer svi radije moj savjet odbacujete i upute moje ne priželjkujete,
[26] tako ću se i ja nevolji vašoj smijati, i rugat ću vam se kada stigne ono što vas plaši,
[27] kad strah na vas navali poput nevremena, kada vas nevolja iznenadi poput oluje, kada vas strah i nevolja spopadnu.
[28] Tada ćete me prizivati, ali ja neću odgovarati; hitro će me tražiti, ali me neće naći,
[29] jer su spoznaju prezirali i nisu izabrali strah od Gospoda,
[30] jer savjet moj nisu poslušali, i ismijavali sve moje upute.
[31] Zato će jesti plod svojih staza i neka se zasite vlastitim savjetima!
[32] Jer nerazumne će ubiti nazadovanje, i nemar bezumnih će ih upropastiti.
[33] No, ko me posluša će sigurno stanovati: bez brige će živjeti i neće se plašiti nevolje.”