[1] Bezbožnik bježi i kad ga niko ne goni, a pravednici su neustrašivi kao lavovi.
[2] Ako je zemlja razvratna, vladari se često mijenjaju, a sa čovjekom mudrim i razumnim, uprava je postojana.
[3] Čovjek zao koji tlači jadnike, poput pljuska je što žetvu odnosi.
[4] Ljudi što Zakon napuštaju, slave opake, a oni što Zakon čuvaju im se opiru.
[5] Zli ljudi ne razumiju pravo, a oni što Gospoda traže, sve shvataju.
[6] Bolje siromah što u nevinosti hodi, nego bogataš krivih staza.
[7] Ko se zakona drži, sin je razuman, a ko se sa izjelicama druži, žalosti oca svoga.
[8] Ko imetak množi kamatom i lihvom, taj ga skuplja onome što je milostiv siromahu.
[9] Ko uho odvrati od Zakona, čak mu je i molitva prezira vrijedna.
[10] Ko iskrene zavodi na puteve zle, sam će upasti u svoju jamu, a nedužni će baštinu blagorodnu naslijediti.
[11] Bogataš je samom sebi mudar, ali ga siromah uman prozre.
[12] Kada pravednici nadvladaju, veselje je veliko, a kada zlikovci pobijede, valja se skrivati.
[13] Ko svoju krivnju krije, neće uspjeti, a smilovat će se onome koji je prizna.
[14] Blago čovjeku koji je postojan u strahu Gospodnjem, a nevolja će snaći onoga srca tvrdog.
[15] Lav grozni i pohlepni medvjed – to je opak vladar narodu siromašnom.
[16] Nerazuman vladar mnogo tlači, a ko mrzi dobit nepravednu, dugo će živjeti.
[17] Čovjek koji krv jedne duše na savjesti nosi, do groba mora bježati; neka mu niko ne pomaže!
[18] Ko u nevinosti hodi, bit će spašen, a ko vodi život lažljiv, iznenada će pasti.
[19] Ko njivu obrađuje, ima hljeba dovoljno, a ko za ništarijama trči, neimaštinu trpi.
[20] Čovjek iskren ima blagoslov, a ko se brzo želi obogatiti, ne ostaje bez kazne.
[21] Ne valja biti pristran na sudu, jer i zbog zalogaja hljeba čovjek čini nepravdu.
[22] Ko za bogatstvom trči, čovjek je pohlepan, a ne zna da će ga bijeda spopasti.
[23] Ko drugoga kori na kraju će više dobra naći nego onaj što jezikom laska.
[24] Ko potkrada oca i majku te kaže da to nije grijeh, prijatelj je razbojniku.
[25] Pohlepni svađu zameće, a obogatit će se onaj koji se u Gospoda uzda.
[26] Lud je onaj što se uzda u srce vlastito, a spašava onaj što u mudrosti hodi.
[27] Ko siromahu daruje, manjka nema, a ko oči svoje odvraća proklet će biti.
[28] Kada bezbožnici nadvladaju – ljudi se skrivaju, a kada stradaju – množe se pravednici.